Friday, May 9, 2008

Hasan seckati!

Nisam baš hteo da pišem na ovu temu, ali danas je situacija u gradu bila prilično politička. Demokrate, LDP-ovci i Vlasi su ispadali sa drveća i izlazili iz šahti deleći propagandni materijal. Ostale nisam video, a možda su i bili tu negde, ali sam samo prolazio dva puta kroz centar i bilo je dovoljno gužve i bez njih... Propagandni materijal sam maksimalno kulturno odbijao, pravdajući se omladinkama da sam nepismen. Sreća da ih ta rečenica malo uspori pa imam vremena da šmugnem inače bih morao da slušam usmena obrazloženja o superiornosti identičnih programa, a onda bih već morao da budem i nekulturan...

Na forumu Boljevac.net svi imate priliku da vidite liste kandidata za odbornike za lokalnu skupštinu. Liste su naravno urnebesne! Kakvih sve likova tu nema, Bog nam pomogao! Da znaju centrale po Beogradu kakve dunstere imaju na lokalu ovde, otišli bi u srce Homoljskih planina da budu Ziloti. Mislim, nemam šta da objašnjavam mnogo, link je gore, gledajte i plačite od smeha. Ja ću samo malo da seciram svaku listu ponaosob...

1. DSS
Glavni favoriti na izborima. Ljudi znaju šta je "politika" i vredno su radili protekle četiri godine na tome da se njihovi ljudi inkorporiraju u sve institucije ili obrnuto, da se ljudi iz institucija inkorporiraju u DSS. Epilog je takav da je ova stranka enormno ubrzala lavinu partijašenja po Boljevcu. Mislim, ima tu par OK ljudi, ali nešto mi se DSS opcija ne sviđa po sebi, onako na ontološkoj razini. Naravno, tu su i legendarne ličnosti boljevačke političke scene. Mislim na prvu dvojicu na listi. Meni je malo žao što Nebojša nije kandidat za narodnog poslanika (verovatno je Milka Canić dala veto imajući u vidu predsednikove oralne majstorije) jerbo bi to bilo baš onako simpatično za gledanje. Doduše onda bi Neli (Furtado?) bio nosilac liste, a to nije baš preporučljivo da vam nosilac liste bude neko sa epitetom "direktor Usluge". Ko zna o čemu pričam – zna, ko ne zna – pokvaren mu vodomer...

2. DS
U koaliciji sa respektabilnim Dži17plus, ova lista nastupa pod genijalnim nazivom: "Za evropsku Srbiju – Boris Tadić". Alergičan sam na dve reči u politici – Evropa i Kosovo. Lista za lokalne izbore usred vukojebine ima reference na evropsku Srbiju, sic! Da mi je samo znati ko je smislio sintagmu evropska Srbija, poveo bih svog jarca iz šupe da ga siluje. I njegovu ženu i psa takođe. To o naslovu... Kad dalje malo pogledamo listu, vidimo da su Evropejci ponosno turili diplomirane glave na prvu trećinu liste, a najveće glave imaju vođe Toroglan i onaj ubiveni lik iz Dobrujevca što je i pilot i menadžer i politikolog. "Nema budale dok školu ne izuči" veli stara srpska izreka. Mislim, ima i ovde par likova koji su OK, ali ima i teških muljatora. Ali džabe si muljator kad si zaslužan za stranku! Naravno, highlight liste je kandidat pod rednim brojem 19. Iz kog vira na Timoku su njega iščupali da mi je znati, legendarni Dr Bađikić je svojevremeno u McDonaldsu kupovao "Big Mac za pojesti". Haha, čovek je pun narodnih mudrosti...

3.SPS
Ovo je prava lista za mene! Ne znam nikog, nema nikog mlađeg od 40 godina, a samo je troje na listi mlađe od pola veka! Dalje, nemam pojma šta o ovima da pišem. Uporno dobijaju svoj redovan kontigent glasova, a ne znam niti jednog čoveka koji će za njih da glasa. To je tajno društvo čiji član hoću i ja da postanem, nešto kao Iluminati, masoni, ljudi koji vide vanzemaljce... Toliko, stvarno ne znam šta o njima da pišem, ljudi su totalni autsajderi, a i (osim dvoje-troje) potpuno su mi nepoznati...

4.SRS
Pih, radikali... Šta o njima reći? Gledano na državnom nivou, to je stvarno stranka koju čini specijalni tip ljudi. Nema svrhe da ih pljujem, ništa novo neću reći... Na lokalnom nivou, doduše, priča nije tako crno-bela. Ova lista nije ništa bolja niti gora od ostalih šest. Program koji su sastavili je identičan kao i kod ostalih partija, jednostavno, pričica koja mora da se napiše a koja je puna opštih mesta i floskula, bolje da su taj papir dali Ciganima da prodaju u otpad... Verovatno ni ovi neće loše da prođu na izborima, takva je situacija, ali oni su najmanje zaslužni za svoj dobar rezultat. Glavni krivci su ipak gospoda sa prve i druge liste...

5.LDP
Uf! Kakva lista, dođavola. Znači, smejao sam se cirka 15 minuta kad sam pročitao ko je sve kandidat ovde. Mislim, ja jesam pripadnik Agro Gerile, ali ovu količinu agrarnosti i ovu količinu gerile ni ja ne mogu da pratim! Ne znam, meni i dalje jedan deo mozga misli da je ova njihova lista namerno parodiranje boljevačke političke scene. Nažalost, izgleda da su ozbiljni! Sreća te neće da uzmu više od dva mandata... Jebemu dikobraza, LDP je onako otprilike građansko-urbana-obrazovana opcija, zar nisu mogli da listu svedu na 10-12 kandidata ali koji bi, brate, bili normalni. Ovo su većim delom no-liferi sa magistrale Jaran-Drca-Čokano koji su džumle čuli da postoji stvar koja se zove politika i da je jedini uslov za pristup biti punoletan. Mislim, ova lista nije samo nenamerna parodija boljevačke političke scene, to je i radikalan spoof same politike LDP-a. Pa 90% ovih ljudi imaju veze sa građansko-liberalnom opcijom kao što ja imam veze sa kvantnom mehanikom fluida. Ali ako partijske vođe misle da će iz tog rurbanog kvantiteta da izroni i neki kvalitet, ja im želim sreću. Meni je ovo dno...

6. Pokret za Boljevac
Ovi se predstavljaju kao nevladina organizacija. Trabunjaju nešto kako su iznad i izvan partijskih podela i slično, to idite pričajte mojoj prababi u Bogovinu... Inače meni je baš kul što su se tu neki privatnici udružili i napravili listu. Ekonomska elita je odavno u politici, sad kreću i ovi sitni, stvarno nam je super stanje u zemlji kad svako mora da lično bude i politički aktivan da bi pomerio stvari sa nule... Ni ovi nemaju baš neke šanse, lepo je jedan moj kolega predlagao da oni u kampanji treba da govore kako bi otkupili IMT od one lopuždare Gobeljića kad dođu na vlast. To bi im osiguralo više mandata... Zamislite, Škemba, Vrinić i Gojković na čelu IMT-a, grad cveta, ljudi srećni, natalitet skače, Arnauta miriše, fudbaleri pobeđuju, meritokratija vlada, Mića Pop biva premešten u Kuršumljiu, Dule kupuje novi kompjuter... Idila... Bullshit!

7.Ujedinjeni Vlasi
Jedan moj poznanik odgovorno tvrdi da su Vlasi nastali iz seksualnog odnosa čoveka i ovce. Mislim da nije mnogo pogrešio iako je on, onako pijan, verovatno video vlašku narodnu nošnju... Mislim da su Vlasi biološki zaista bliski papkarima, a ako mislite da je ovo govor mržnje, možete slobodno da me uhvatite za patku! Ja sam 100% Vlah, i ponosim se svojim ovnujskim precima! Ustvari, možda se i ne ponosim baš toliko... Šalu na stranu, Vlasi rešili da samostalno učestvuju. Nije dovoljno što ih (nas) ima na svakoj listi i to u nadpolovičnim procentima, nego su sad rešili da prodaju i neku etnocentričnu demagogiju koja je dosad bila karakteristična za džiberske vlaške krajeve okolo Bora i Negotina. Mrzim partije sa nacionalnim predznakom, mogu oni da se pozivaju na manjinska prava koliko hoće, to je glupost. Još učestvuju i na parlamentarnim izborima sa sve plakatima na kojima piše kako ih je na popisu iz 2002. bilo oko 44 hiljade. Pa u koji parlament vi mislite da uđete sa tim brojem, živino rogata?!

Na kraju, da se izjasnim da ću ja u nedelju da izađem na glasanje i da ću verovatno da zaokružim listu pod rednim brojem 8 – Atomska bomba za Boljevac – Spider Jerusalem – dipl. ing. za stajsko đubrivo. Za koga vi da glasate? Seva mi paja za koga ćete! Ili, ako ne razumete srpski – Ma dore n'pula đe voj!

Thursday, May 1, 2008

Čiji si ti mali?

Pismeni ljudi tvrde da je nekad u istoriji postojalo društvo koje se zvalo Antička Grčka, društvo koje je delilo isto nacionalno poreklo, ali koje je bilo podeljeno na stotine gradova-država u kojima je u proseku živelo od 5 do 30 hiljada stanovnika. Grčki mislioci, filozofi, državotvorci i vojskovođe su sa najvećim gnušanjem gledali na državu koja bi bila veća od toga grada - polisa, smatrajući da je za dobrobit jednog političkog sistema jako važno da se ljudi međusobno poznaju kako bi sa punim meritumom mogli da se odnose prema vladajućima i kandidatima za vladajuće. Bio je to jedan čudan sistem, posmatrajući to iz današnje perspektive, sistem u kome su građani bili maksimalno ograničeni u privatnoj sferi (oikos), ali su bili maksimalno suvereni u sferi politike (polis). Pričalo se da svirači na liri nisu mogli da dodaju nijednu žicu svom instrumentu dok to ne odobri skupština. Bio je to spoj privatnog i javnog na takav način da se nikako nije moglo razmrsiti, niti su to Grci želeli, mogli i umeli da urade. To im uopšte nije ni dopiralo do mozga... Jednom rečju, bio je to sistem koji je bio potpuno obrnut od današnjeg...

Uvod mi promašuje poentu koja bi bila da su se ljudi u polisu međusobno uglavnom svi poznavali. To je pomagalo da sfera politike bude prozirnija, nije bilo tamnih mesta prouzrokovanih nedostatkom informacija o pojedinim ljudima. Deca su se predstavljala svojim i očevim imenom (Polimarh, sin Kefalov npr.) i kult predaka je bio jak. Međutim, kakve veze ovo moje trućanje ima sa našim "polisom" na ušću Grnčarskog potoka u Arnautu?

Pa, kao što rekoh, taj sistem je nekad bio potpuno obrnut od današnjeg. Specijalizacija poslova, usložnjavanje društvenih odnosa i druge komplikacije su dovele do ustanovljavanja principa odvajanja privatnog i javnog. Javna sfera je postala sfera koja se tiče svih i na koju utiču svi, privatna sfera je postala sfera nedodirljiva za sistem i stvar pojedinca, porodice i raznih udruženja civilnog društva. Religijsko opredeljenje, seksualne preferencije, način vaspitavanja dece, način češljanja i sve ostalo je postalo isključivo privatna stvar osim ako nije en general uticalo na sama pravila sistema i njegove dobre običaje...

To je glupa teorija, u praksi se razmrsivanje privatnog i javnog u malim zajednicama poput Boljevca nikad nije ni desilo, niti će to nešto kao biti moguće. I nije tu Boljevac nikakva crna ovca, jednostavno svuda gde postoji visoka i koncentrisana isprepletanost po rođačkim, kumovskim i (ne)prijateljskim linijama na malom prostoru, tu automatski dolazi do pojave nepotizma. Proklamovana jednakost u šansama je onda odmah ugrožena. Principi meritokratije se onda potpuno gaze, a na scenu dolaze kriterijumi porekla, moći i novca. Sve se ove stvari sublimiraju u jednoj legendarnoj upitnoj rečenici koja glasi: "Čiji si ti?" Ceo sistem koji se zasniva na toj rečenici funkcioniše na tako proklamovanom principu prisvajanja. Svako je u suštini nečiji, iza svakog stoji otac, majka, komšija, kum, partija... Samosvojni integritet se ne prihvata, postojanje mentora u takvom sistemu postaje egzistencijalna potreba. Međuljudski odnosi tako često postaju svojevrsna trgovina uslugama (usluga u smislu engleske reči favor) i ljudi se sve više i više pasiviziraju. Na red nastupa maksima da nikog ne treba dirati, jer ko zna kada će vam baš taj čovek zatrebati! Takozvana spirala ćutanja i oportunog samozavaravanja je osnovni modus vivendi u jednoj takvoj zajednici...

Cut the crap već jednom kažem ja i bacam se na ilustracije. Plastičan primer ovoga što velim je isprepletanost svih funkcija u našem gradu. Politika, privreda, obrazovanje, kultura, zdravstvo, usluge, sport, sve to mora da bude povezano, ali kod nas se brate, da izvinete, ne zna ko koga jebe! Privilegije se iz jedne sfere prelivaju u drugu, iz druge u četvrtu, iz pete u drugu, od muža na ženu, od dede na unuka, od babe na šurnjaju, od predsednika partije na njegove vojnike itd. Nepotizam i partitokratija su postali grana primenjene matematike. Svi računaju ko je čiji, koliko je naših, a ko je njihov. Naši mogu, njihovi će moći kad dođu njihovi, a ničiji neće moći nikad!

Donedavno je u Boljevcu bila legendarna disciplina urgiranja za decu da uče engleski jezik u školi. Sa sociološkog stanovišta bi stvarno plodno bilo istražiti strukturu dece koja su završavala u "ruskim" odeljenjima. Stvarno bi bilo zanimljivo videti obrazovnu, ekonomsku, statusnu i strukturu na liniji selo/grad kod roditelja te dece. I u osnovnoj i u srednjoj školi su neki bili dobri zahvaljujući svojoj glavi, drugi zahvaljujući glavi svojih roditelja, a treći zahvaljujući prasećoj glavi, i to mrtvoj... Jedan moj drug sa muzičke akademije je na mesec dana bio ovde, ali pošto je morao da vežba klavir za ispit, otišao je do naše osnovne škole da porazgovara sa direktorkom o mogućnosti korišćenja njihovog klavira. Prvo pitanje koje je ona postavila je naravno "A čiji si ti?" Dečku je pala roletna i dao fenomenalan odgovor: "Mikin i Milinkin!" Kasnije je ipak dobio pristup klaviru bez obzira što je Mika vozač, a Milinka domaćica, ali hoću da kažem da nikad ništa ovde ne može da prođe bez tog legendarnog pitanja. Vođenje računa o tome da neki autsajder ne upadne u privilegovani krug svirača na klaviru bi mi možda bio smešan u nekom filmu, ovako mi samo dođe da šutiram dupeta pojedinim ljudima.

Deca od malena kapiraju da stvari funkcionišu na toj razini. Škola ih in vivo uči nejednakosti u šansama, toliko toga postaju nesvesni da na kraju, kada odrastu, ljudi ne razlikuju više dobro od lošeg, normalnost od korupcije... Koleginica sa fakulteta mi je jednom spomenula kako je počela da radi u italijanskom kulturnom centru. Na moje poluiznenađeno pitanje jel imala vezu, ona je odgovorila "Ma ne, nego moja majka zna nekog tamo." Toliko, odmorite se uz muzički intermeco, ovaj post je trebalo da bude kraći pošto sam mislio da se bavim više benignom i nesvesnom stranom korupcije, a da hard-core obradim drugi put.