tag:blogger.com,1999:blog-73224550186837055962024-03-19T21:49:23.728+01:00Agro GerilaPolitički nekorektan blog.Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.comBlogger85125tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-81227196280022952302012-09-01T22:15:00.000+02:002012-09-01T22:30:22.535+02:00Hvala na pažnji<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Ovim postom blog Agro Gerila se gasi na vrlo, vrlo dugo vreme. Nadam se - zauvek.<br />
<br />
Razlozi? Jednostavno - odavno je ovaj blog postao mnogo više opterećenje nego zadovoljstvo, čak i za tih 5-6 eseja godišnje. Da sam u svoju recimo akademsku karijeru uložio vremena, pročitane literature i traženja referenci koliko za pisanje ovog bloga, verovatno bih još pre dve godine imao doktorat. Drugo, ovakva blog forma je odavno mrtva, i mamuzanje mrtvog konja zarad ispravljanja krivih drina je jalov posao.<br />
<br />
Zahvaljujem svima koji su ovaj blog pratili ili na njega povremeno dolazili. Verujem da ćemo se i dalje viđati na drugim onlajn mestima za koja nameravam da pišem.</div>
Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com12tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-54860866774525888682012-07-31T22:36:00.000+02:002012-07-31T22:36:23.830+02:00Agro linkovi #18<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
1. Ekonomska istoričarka Deirdre McCloskey o merenju sreće i zadovoljstva u ekonomiji, o utilitaristima i bihevioristima - <a href="http://www.tnr.com/article/politics/magazine/103952/happyism-deirdre-mccloskey-economics-happiness">Happyism</a>. Definitivno jedan od najboljih eseja na koji sam naleteo u poslednje vreme, uskoro i u srpskom prevodu na Katalaksiji.<br />
<br />
2. Kad smo kod pitanja sreće, evo jedne odbrane negativnog pogleda na svet - <a href="http://www.guardian.co.uk/lifeandstyle/2012/jun/15/happiness-is-being-a-loser-burkeman">Happiness is a glass half empty</a><br />
<br />
3. <a href="http://www.theamericanconservative.com/articles/race-iq-and-wealth/">Race, IQ, and Wealth</a>. Intrigantan članak koji podgreva <i>nature/nurture</i> debatu i obrće korelacije po pitanju odnosa bogatstva naroda i njihovih rezultata na IQ testovima.<br />
<br />
4. <a href="http://blogs.scientificamerican.com/guest-blog/2012/06/27/lipstick-the-recession-and-evolutionary-psychology/">Lipstick, the Recession and Evolutionary Psychology</a>. Ili - zašto se žene više šminkaju ukoliko je ekonomska situacija lošija?<br />
<br />
5. Jedno odlično čitanje bestselera <i>50 Shades of Grey</i> - <a href="http://www.spiegel.de/international/zeitgeist/eva-illouz-explains-how-fifty-shades-of-grey-solves-problems-of-love-a-843644.html">How Bondage Solves the Problem of Modern Love</a><br />
<br />
6. <a href="http://www.wired.com/rawfile/2012/06/inside-a-prague-brothel-where-sex-is-free-if-you-perform-for-the-web-nsfw/">Inside a Prague Brothel, Where Sex Is Free If You Perform for the Web</a><br />
<br />
7. <a href="http://digitaldigging.net/prometheus-an-archaeological-perspective/">Prometheus: An Archaeological Perspective (sort of).</a> Jedina vrednost izrazito očekivanih a izrazito loših filmova poput Prometeja je što dobijaju ovako zabavne "recenzije".<br />
<br />
8. <a href="http://online.wsj.com/article/SB10000872396390443931404577549223178294822.html">Why Capitalism Has an Image Problem</a><br />
<br />
9. <a href="http://crookedtimber.org/2012/07/03/a-database-of-folly/">A Database of Folly</a>. Odličan članak o <i>open data</i> pokretu koji je pisao Aaron Swartz, momak koji je jednako poznat po tome što je jedan od tvoraca RSS formata, ali i po aferi u kojoj je uhapšen jer je daunloudovao dobar deo JSTOR baze.<br />
<br />
10. Doprinos rastućoj debati o digitalnom dualizmu - <a href="http://ctovision.com/2012/06/how-cyberpunk-killed-cybersecurity/">How Cyberpunk Killed Cybersecurity </a></div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-85619744440700681462012-06-30T21:33:00.000+02:002012-06-30T21:33:29.460+02:00Stonerizer 2012<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Evo posle tri godine da ponovo na ovom blogu najavim ovaj festival. Sledećeg vikenda će se održati deseti po redu PULJP festival, a već drugu godinu pod nazivom STONERIZER. Prošle godine je sadržinski i žanrovski koncept festivala promenjen (otud i novo ime), ali su strogi DIY fazon i nekomercijalni karakter ostali. Videćemo kako će se sve razvijati u budućnosti.<br />
<br />
O tačnom mestu održavanja, izvođačima, satnici i ostalim sadržajima se možete informisati na <a href="http://puljp.com/">sajtu festivala</a>, <a href="http://www.facebook.com/stonerizerpuljpfest">fejsbuk stranici</a> ili <a href="http://www.last.fm/festival/3235216+Stonerizer+2012">lastfm eventu</a>. Vidimo se na Rtnju!<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://a2.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/246480_413934908650057_1992259499_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://a2.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/246480_413934908650057_1992259499_n.jpg" /></a></div>
<br /></div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-44438133942610343642012-05-30T00:19:00.000+02:002012-05-30T00:19:10.480+02:00Agro linkovi #17<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
U ovoj turi iz nekog razloga dominira filozofija...<br />
<br />
1. Majska rasprava na Cato Unbound sajtu se ticala internet aktivizma. Uvodni esej - <a href="http://www.cato-unbound.org/2012/05/07/berin-szoka/toward-a-greater-understanding-of-internet-activism/">Toward a Greater Understanding of Internet Activism</a><br />
<br />
2. <a href="http://techcrunch.com/2012/05/16/why-the-internet-doesnt-make-us-care-more-about-politics/">Why The Internet Doesn't Make Us Care More About Politics</a><br />
<br />
3. Još jedan pogled na teze socijalnog psihologa Jonathana Haidta o tome kako su (uprošćeno govoreći) levi liberali zatucaniji od konzervativaca - <a href="http://www.theglobeandmail.com/news/opinions/opinion/what-liberals-can-learn-from-conservatives/article2409512/?utm_medium=Feeds:%20RSS/Atom&utm_source=Opinions&utm_content=2409512">What liberals can learn from conservatives</a><br />
<br />
4. O osobitoj popularnosti novog talasa totalitarnih komunističkih mislilaca poput Žižeka i Badjua - <a href="http://www.worldaffairsjournal.org/article/new-communism-resurrecting-utopian-delusion">The New Communism: Resurrecting the Utopian Delusion</a><br />
<br />
5. O neodrživosti sistema javnih finansija Sjedinjenih Američkih Država - <a href="http://www.voxeu.org/index.php?q=node/7947">Shattering the American dream: The US government's Ponzi scheme</a><br />
<br />
6. Harvardski filozof Majkl Sandel je poznat po tome što svako malo istupa u javnosti sa tezom o nemoralnosti tržišnih aranžmana pod sloganom da ne može sve biti na prodaju. Odgovor na njegov poslednji istup - <a href="http://www.bostonreview.net/BR37.3/ndf_matt_welch_markets_morals.php">Response: How Morals Crowd Out Markets</a><br />
<br />
7. Slaviša Tasić na Tržišnom rešenju o dva različita koncepta racionalnosti - <a href="http://trzisnoresenje.blogspot.com/2012/04/racionalni-inat.html">Racionalni inat</a><br />
<br />
8. Filozof Shelly Kagan obnavlja staro Epikurovo pitanje o tome zašto ne možemo da objasnimo zašto se bojimo smrti - <a href="http://chronicle.com/article/Is-Death-Bad-for-You-/131818/">Is Death Bad for You?</a><br />
<br />
9. O nekim ontološkim problemima matematike - <a href="http://www.thebigquestions.com/2012/04/26/that-does-not-compute/">That Does Not Compute</a><br />
<br />
10. O nekim ontološkim problemima kosmologije - <a href="http://www.nytimes.com/2012/03/25/books/review/a-universe-from-nothing-by-lawrence-m-krauss.html?_r=2">On the Origin of Everything</a><br />
<br />
11. Kako je ovaj čovek rešio problem nedostatka seksa - <a href="http://www.spiegel.de/international/europe/an-in-depth-look-at-the-life-of-a-prolific-sperm-donor-a-827123.html">The Busy Life of a Prolific Sperm Donor</a><br />
<br />
12. <a href="http://io9.com/5902500/how-the-universe-works-according-to-larry-niven">How The Universe Works (According To Larry Niven)</a><br />
<br />
13. <a href="http://sobadsogood.com/2012/04/29/25-words-that-simply-dont-exist-in-english/">25 Handy Words That Simply Don't Exist In English</a></div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-48340636255455723672012-04-30T23:30:00.000+02:002012-05-01T10:47:48.213+02:00Road to Guerrilla #3<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Poslednji dan aprila je na ovom blogu rezervisan za retrospektivu ključnih reči i upita upućenih internet pretraživačima, a koji su ljude nagnali da posete ovo mesto. Takođe, vreme je da se prekine <i>combo</i> prozbiljnih tema i tekstova, jer ipak, ovaj blog je nekad vrcao od neprskane seljačke zajebancije i probranog rudarsko-kamiondžijskog humora, a u poslednje vreme se pretvorio u polupismena zapažanja seksualno frustriranog poljoprivrednika.<br />
<br />
U to ime da pogledamo šta kaže statistika. Da vas razočaram (ili usrećim), ova lista će biti znatno kraća od onih koje sam izbacio <a href="http://boljevac.blogspot.com/2010/04/road-to-guerrilla.html">pretprošle</a> i <a href="http://boljevac.blogspot.com/2011/04/road-to-guerrilla-2.html">prošle</a> godine iz prostog razloga što je <i>Google Analytics</i> skripta zabagovala kad je blog redizajniran, te su ključne reči od novembra prošle godine pogubljene. Svejedno, ono što nam statistika govori je poražavajuće. Pre svega, toliko žena ne zna da spremi pitu s jabukama i toliko muškaraca ne zna da napravi kavez za zeca bez pomoći interneta, da je to pomalo zastrašujuće. S pozitivne strane gledano, ljudi i dalje znaju šta su jabuke i zečevi, a takođe su rodni odnosi tako uspostavljeni da se i dalje zna ko koristi nož a ko varjaču. Drugi najčešći upiti koji ljude dovode na ovaj blog su vezani za moje ime, Vesnu Damjanić-Branković, Svetlanu Slapšak, nastrani seks, vlašku magiju i merenje muškog polnog organa, ali ne nužno u istoj sceni.<br />
<br />
Izvod iz kompletne liste sledi, propraćen mojim (uveravam vas) treznim komentarom.<br />
<br />
<b>1. Praktična pitanja</b><br />
<br />
<i>koliko je zdrav trek od kafe</i><br />
<br />
Kladim se da je zdraviji od recimo troboka od kafe. Ne znate šta je to trobok od kafe? A šta je koji kurac trek od kafe? <br />
<br />
<i>kako se brisu gledane stvari iz history google</i><br />
<br />
Kucaš slovo A u <i>Google</i>. Ako ti <i>autocomplete</i> ne ponudi <i>Alexis Texas double anal penetration</i>, brisanje historija ti nije potrebno. <br />
<br />
<i>kamen u bubrtegu mi je na dnu</i><br />
<br />
Brate, ja pišam kuhinjsku jodiranu so! <br />
<br />
<i>napraviti odlicnu nes cafu</i><br />
<br />
...jer je među strastvenim ispijačima kafe poznato da je isključivo odlična nes kafa jak afrodizijak. <br />
<br />
<i>pismeni sastavi avantura</i><br />
<br />
Jebotebog, si igrao nekad neku igru u životu? Nije teško prepisati... <br />
<br />
<i>pravilno brisanje dupeta</i><br />
<br />
Isključivo na onu stranu na koju nećeš dobiti infekciju. Mislim, zamisli da si muško i imaš tu 700 grama tešku stvar među nogama, nije teško ukapirati sa malo interpolne empatije. <br />
<br />
<i>predvidjanja bacanjem pasulja</i><br />
<br />
...oprobana tehnika Hidrometeorološkog zavoda Srbije.<br />
<br />
<i>sastav zasto volim naucnu fantastiku</i><br />
<br />
Zato što si frigidni debeli gik koga niko u školi ne voli! Takođe - zato što te niko ne razume i ti jedini misliš svojom glavom i svi su glupi!<br />
<br />
<i>tema za pismeni sastav "moj najbolji drug"</i><br />
<br />
...koji me voli i razume. <br />
<br />
<i>povećanje dupeta</i><br />
<br />
Hej, toga nikad dovoljno. Nije da se u jednom trenutku gravitacija Zemlje neće poremetiti od svih tih povećanja, ali bar ćemo umreti sa sa jasno vidljivim dupetima u svojoj okolini. <br />
<br />
<i>zasto neke djevojcice izgledaju odraslije nego sto jesu</i><br />
<br />
Kao što si do sad verovatno i sam shvatio, to je zato što rade za Ministarstvo unutrašnjih poslova. <br />
<br />
<i>organi za razmnozavanje kod domacih zivotinja</i><br />
<br />
Kakva učena i stručna veterinarska terminologija! <br />
<br />
<b>2. Teorijska pitanja</b><br />
<br />
<i>avnoj, lingvistika i republicki jezici</i><br />
<br />
Poznat je izraziti afinitet filologa prema ovom blogu. <br />
<br />
<i>cime su ljudi brisali dupe pre toalet papira</i><br />
<br />
Čekaj, ljudi brišu dupe? <br />
<br />
<i>cinik i budala psihologija</i><br />
<br />
Drago je da me već znate iako se nismo ni upoznali.<br />
<br />
<i>emanuel kant je rekao</i><br />
<br />
Da sam porno producent, Emanuel Kant bi mi bio pastuv iz prve lige. Ne zvuči legendarno kao recimo Sebastian Bach-Door, ali opet... <br />
<br />
<i>gospodar prstenova analiza dela</i><br />
<br />
Prsten se ne baca u WC šolju. <br />
<br />
<i>jovo bakic predavanje maj 2001</i><br />
<br />
Da, da, to je poznato predavanje o tejlorizmu, kotlerizmu i bakićizmu u okviru poststrukturalističke teorije menadžmenta. <br />
<br />
<i>kaka gde ide, da li ostaje</i><br />
<br />
Kaka muški rod ili kaka ženski rod? <br />
<br />
<i>našta se dele umetnosti</i><br />
<br />
Na one za koje je potreban pravopis i one druge. <br />
<br />
<i>oblici muskog polnog organa</i><br />
<br />
Ili da citiramo mog omiljenog filozofa, već spomenutog Imanuela Kanta: <i>"Out of the crooked timber of humanity, no straight thing was ever made."</i><br />
<br />
<i>sta je manovar</i><br />
<br />
Nekada se činilo da je to perspektivan mladi bend (<a href="http://img.photobucket.com/albums/v425/kallas69/King20of20Disco.jpg">Nežni Manowar</a>). <br />
<br />
<i>sta se slusa u cileu</i><br />
<br />
Nasnimljeni govori Miltona Fridmana sa zvučnika postavljenih na svim javnim mestima. <br />
<br />
<i>stavovi za jebanje</i><br />
<br />
Čvrst stav, u suprotnom malo teže... <br />
<br />
<i>zašto raspravljati o kvalitetu kao pojam</i><br />
<br />
Sunce ti jebem, šta je ovo? Advertajzment egzistencijalizam? <br />
<br />
<b>3. Pretraga besplatnih stvari</b><br />
<br />
<i>besplatni pormo film za gledanje onlain</i><br />
<br />
...pokušava disleksični ljubitelj internet pornografije.<br />
<br />
<i>free porm videos sa slikom</i> <br />
<br />
...a onda pokušava opet, ali na engleskom, i sa opaskom da gledanje označava vizuelno iskustvo.<br />
<br />
<i>gratis seks video</i><br />
<br />
Video gratis ili seks gratis?<br />
<br />
<i>horor price za besplatno citanje</i><br />
<br />
Ako nađeš nekog ko će ti plaćati što čitaš, molim te javi mi. <br />
<br />
<i>besplatne igrice za odrasle jebanje</i><br />
<br />
Ma kako si samo <i>naughty</i>... <br />
<br />
<i>besplatne parcele na homoljskim planinama</i><br />
<br />
Fascinira me što ljudi zaista misle da će im neko dati zemlju besplatno. <br />
<br />
<i>besplatno gledajne porno seksa</i><br />
<br />
...jer slađe je kad je besplatno. <br />
<br />
<i>jebanje devojćica malih porno free</i><br />
<br />
Raznežio sam se... <br />
<br />
<b>4. Upiti vezani za seks i seksualne fetiše</b><br />
<br />
<i>porno filmovi poznatih ličnosti za gledanje jebanje pušenje</i><br />
<br />
Komplet lepinja takoreći... <br />
<br />
<i>gledati gay video</i><br />
<br />
...a ne zaraziti se? <br />
<br />
<i>homoljski jeb</i><br />
<br />
Zvuči kao neki Dubrovnik ili Ohrid, ali za nas seljake iz istočne Srbije. <br />
<br />
<i>jebacina i seks na klasican nacin</i><br />
<br />
Potražuje jedan konzervativnije orijentisani korisnik interneta...<br />
<br />
<i>seks i jebačina u novom stilu</i><br />
<br />
Pita drugi savremenije orijentisani korisnik, čineći zanimljivu jukstapoziciju. <br />
<br />
<i>jebacina na vlaskom video</i><br />
<br />
Ovo sam i ja ostao bez reči... <br />
<br />
<i>jebanje u guzu gay</i><br />
<br />
Svako jebanje u guzu je pola gay! <br />
<br />
<i>jebanje za gledanje</i><br />
<br />
Kratka i jasna definicija internet pornografije. <br />
<br />
<i>jebenje direkno</i><br />
<br />
Uz poetski uvod Ace Stojanovića? <br />
<br />
<i>skrivena kamera u ženskom wc-u filmovi za gledanje, jebanje</i><br />
<br />
Hej, ovo zvuči kao niša. Internet preduzetnici!<br />
<br />
<i>srbski pjevaci porno jebacina</i><br />
<br />
Pošto su hrvatske pjevačice <i>so 2003</i>. <br />
<br />
<i>veliki kurac u malo dupe</i><br />
<br />
Znati šta želimo je prvi korak da to i dobijemo <br />
<br />
<i>olivera jovićević dupe</i><br />
<br />
Ovo je, priznajem, kvalitetan fetiš. <br />
<br />
<i>olivera kovačević se jebe</i><br />
<br />
Plauzabilna hipoteza... <br />
<br />
<i>sportisti pod tus kurcevi</i><br />
<br />
...koji im se puše?<br />
<br />
<b>5. Pretraga zabavnog sadržaja</b><br />
<br />
<i>igre za odrasle iz kategorije jebanje</i><br />
<br />
...započinje svoju pretragu nepoznati korisnik Gugla.<br />
<br />
<i>igre za odrasle jebanje najbolje</i><br />
<br />
...precizira dalje po kriterijumu kvaliteta.<br />
<br />
<i>igre za odrasle jebanje zena</i><br />
<br />
...precizira dalje po kriterijumu, hmmm, još većeg kvaliteta?<br />
<br />
<i>igrice kanter koji hoda</i><br />
<br />
I Vorkraft sa sekirom, gospodar Darkvuda. <br />
<br />
<i>igrice za devojcice vampirski dnevnici</i><br />
<br />
...i vukodlački ugrizi. <br />
<br />
<i>jovan memedovic homoljske planine o zmajevima</i><br />
<br />
Kada je Jovan jeo vlaški zmajski sir (mi Vlasi znamo da zmajevi nisu gmizavci). <br />
<br />
<i>kanter rakija se može skinuti sa interneta</i><br />
<br />
<i>Share, bro, share...</i> Sve se može skinuti sa interneta, dobrodošli među šarene tehno hipike i probajte njihovu lulu bez dna.<br />
<br />
<i>plasljive igrice za decu</i><br />
<br />
Nova terapija u lečenju hiperaktivnosti. <br />
<br />
<b>7. Ostalo</b><br />
<br />
<i>vlaška magija bacanje crveni gaćica kroz šolju</i><br />
<br />
Šta će ti vlaška magija kad već imaš crvene gaćice?<br />
<br />
<i>duhovi u boru</i><br />
<br />
...u Boru, gradu duhova. <br />
<br />
<i>opasna vjerica</i><br />
<br />
Ili je bolje da sam ovaj upit stavio među seksualne fetiše? <br />
<br />
<i>sekira za cepanje drva</i><br />
<br />
Lepo je videti da na ovom blogu neko zapravo ne traži sekiru za seks ili slično. <br />
<br />
<i>vazno je da serete ostalo je moja briga</i><br />
<br />
Erm... Dogovoreno? <br />
<br />
<i>oblande štikla</i><br />
<br />
WTF, ne mogu više ove gluposti. <br />
<br />
<i>primer dobre gerile</i><br />
<br />
Hvala na pažnji i lepim rečima. </div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-23898423028578243732012-04-22T23:22:00.000+02:002012-04-22T23:22:04.987+02:00Skroman predlog za predstojeće izbore<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Da se razumemo, ne treba biti nekakav specijalni namćor i hejter pa kukati nad beznadežnom političkom situacijom u Srbiji. Jer ta situacija pomalo liči na zlu sreću čoveka koji se na sudu upravo razveo i izgubio starateljstvo nad troje dece, izašao napolje kako bi video dva mangupa kako mu kradu auto i njime udaraju u drvo 100 metara dalje, te otišao do kuće tramvajem u kome ga je kaznila kontrola. Umesto kuće je zatekao brdo još toplog pepela, jer je tog jutra zaboravio uključenu ringlu na kojoj je kuvao kafu. I ništa mu onda nije preostalo osim da sedne na trotoar i krene histerično da se smeje, dok mu se lokalni ulični pas komotno ispišava na cipelu. Politička situacija u Srbiji izgleda tako da nam uglavnom preostaje da se histerično smejemo, jer bi nekakav optimizam bio utemeljen u činjenicama taman koliko i moj optimizam da ću jednog dana upražnjavati misionarsku pozu sa malom sirenom. Jer taman kada kolektivno pomislimo da ćemo tresnuti o čvrsto dno od koga nema niže, ispostavi se da je ono napravljeno od stiropora i da samo prolećemo kroz njega i nastavljamo da padamo. I tako već priličan broj godina... U tom smislu je jedino prihvatljivo i konstruktivno rešenje koje predlažem u ovom tekstu – što brže dostizanje dna, oslobađanje od govana koja su nam vezana za nogu i pokušaj vraćanja na površinu. Pa ko ostane živ – dobro, a ko pogine – opet dobro.<br />
<br />
Za početak da analiziramo postojeće stanje. Kao i sve moderne demokratske sisteme, i ovaj naš karakteriše ispražnjenost od svakog ideološkog sadržaja. Ideologija je u doba savremene demokratije postala omražena reč, a propagiranje određenih tvrdih vrednosnih stavova postaje neprihvatljivo i praktički kontraproduktivno. Politička elita je u takvom sistemu uklještena između scile čestih izbornih ciklusa, koji stalno dišu za vratom i daju podsticaje političarima da previše ne rizikuju, i haribde obimnih zahteva koji dolaze iz civilnog društva i koji daju podsticaje političarima da favorizuju kratkoročne mere bez obzira na negativne dugoročne posledice. Za razliku od ideoloških mišljenja koja su uglavnom vrednosno i logički konsekventna, politika u savremenom demokratskom sistemu je aideološka, odnosna čisto pragmatična. Za razliku od ideološkog mišljenja koje u sebe kao nužnost i datost inkorporira neke negativne posledice, politički pragmatizam u svoju agendu te negativne posledice ne inkorporira. Politika se tu i od strane građana i od strane elita percipira kao svemoćan instrument koji, ako baš ne može da bude bezgrešan, a onda bar može da bude moćan korektor svih grešaka i nedoumica. Metaforički govoreći, savremeni politički sistem je određena vrsta centrifuge koja efikasno čisti politiku od ideoloških ekstrema i neformalna pravila igre postavlja tako da je politički centrizam jedina karta na koju je moguće igrati da bi se došlo na vlast, a time se sistem samoreprodukuje jer na kratak rok tako odgovara svima (dok ima para).<br />
<br />
U politikološkoj literaturi se ovaj aranžman opisuje u tzv. <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Median_voter_theorem">teoremi o srednjem glasaču</a>, gde bi srednji glasač predstavljao zajedničko ime za najveću skupinu u biračkom telu, onu koja bi zauzimala centralni deo <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Gaussian_function">gausove raspodele</a>. Politička opredeljenja običnih ljudi su većinom fragmentarna. Oni biraju ono što su po njihovom shvatanju pozitivne društvene vrednosti sa svih strana političkog spektra, bez obzira da li su te vrednosti u suštini kompatibilne. Za prosečnog birača u Srbiji je apsolutno nevažno da li su polarne vrednosti poput Kosovo/Evropa ili visoka državna potrošnja/ekonomski rast u suštini inkompatibilne, on će glasati upravo za onu opciju koja sve te stvari izreklamira kao kompatibilne. Ako ta politika ne uspe u praksi da dokaže kompatibilnost tih opcija, glasač uopšte neće preispitati svoje premise, on će samo promeniti partiju za koju glasa, misleći da će drugi ljudi dostići željene vrednosti istim politikama. Ili će se samo razočarati u politiku i predlagati nekakve bele listiće, apstinenciju ili slične mere...<br />
<br />
U tom smislu je svaka politička kampanja irelevantna jer će svi, gađajući srednjeg birača, pričati iste stvari. No, to je manji problem. Veći problem je što će svi, legitimišući se srednjim biračem i ograničenim vremenskim horizontom, upravo i raditi isto. U tom smislu vam je potpuno svejedno za koga ćete glasati na predstojećim izborima, a imajući u obzir postojeće institucije, bilo bi svejedno čak i da su svi sadašnji politički akteri zamenjeni novim ljudima. Da se razumemo, ja bih prvi voleo da celu našu političku, NGO-ovsku i komentatorsku elitu u jednoj krvavoj revoluciji naprosto satremo, ili bar pošaljemo u neko afričko pleme ljudoždera, pa ako tamo isposluju sopstvenu glavu da ih vratimo nazad i pojedemo ih lično. Takođe bih voleo da je <a href="http://pescanik.net/2011/11/fasadna-demokratija-ima-li-izlaza/">zakonski okvir</a> takav da je osnivanje partija mnogo lakše (pobogu, da je Milošević nametnuo ovako jake uslove za osnivanje političkih stranaka kao što je to uradila velika demokratska koalicija, pa verovatno bi sa celom porodicom 2000. bio zapaljen u podrumu sopstvene kuće). No, to nisu suštinska rešenja. Mogućnost da glasate za neko novo lice ili neku novu partiju (a imamo ih na ovim izborima, zar ne?) možda korelira sa većom demokratičnošću sistema, ali ne menja pravila igre. Iz više demokratije ne sledi i bolja vladavina. Odnosno, kako je to <a href="http://web.mac.com/dusan.pavlovic/mypage/Blog/Entries/2012/4/15_Departizacija_dr%C5%BEave.html">pokazao Dušan Pavlović</a> pre neki dan, do nekih rezulatata se ne može doći endogeno, igrajući po pravilima igre. Ili, kako to pokazuju Acemoglu i Robinson u <a href="http://www.amazon.com/Why-Nations-Fail-Prosperity-ebook/dp/B0058Z4NR8">svojoj poslednjoj knjizi</a>, države sa tzv. ekstraktivnim političkim institucijama su osuđene na limb reprodukcije ekonomskog siromaštva ili proseka, jer su i političke institucije i politička kultura tu usmereni ka shvatanju da je jedini put ka uspehu u upotrebi politički prohodnih puteva.<br />
<br />
Zato se moj predlog za ponašanje na predstojećim izborima i, prevashodno - posle izbora, zasniva na tradiciji dve političke škole koje, iako dijametralno suprotstavljenje, krasi tvrdi ekonomski determinizam u shvatanju politike. Obe škole se drže proste činjenice da je politička nadgradnja moguća samo dok još postoji ekonomska baza koja je podupire. Te dve tradicije su marksizam i rendovski libertarijanizam (objektivizam). Obe smatraju da klasu parazita ne možemo odstraniti nekakvim poperovskim reformama, već isključivo tako što ćemo im zakinuti mogućnost da prežive, tj. prestaćemo da ih finansiramo. Iako ekonomija u jednom na pesku utemeljenom velferizmu po definiciji tone sve dublje, ono što možemo da učinimo po preporukama ljudi poput Karla Marksa i Ajn Rend je da tu stvar ubrzamo i dovedemo do kraja. Ako smo došli do tačke gde ne postoji institucionalizovan način da odvojimo politiku od ekonomije i time sasečemo korene partokratije i korupcije, onda je rešenje ubiti ekonomskog domaćina od čije se krvi hrani politički parazit.<br />
<br />
To znači da moramo prihvatiti da u realnosti u Srbiji ne postoje nikakvi institucionalni kapaciteti niti prodoran set ideja koji bi stvari mogli da okrenu za 180 stepeni i krenu nekuda. U tom smislu, treba prihvatiti da su sve političke opcije zatrovane infantilnom idejom da je problem u pogrešnim ljudima, a ne u bolesno postavljenim institucijama i lošim podsticajima koje one šalju kroz sistem. Zato i treba prihvatiti realnost da su moguće samo dve (u osnovi identične) političke opcije za koje možete glasati. Prva je Srpska napredna stranka. Druga je Demokratska stranka. Više je razloga za izbor bilo koje od tih opcija.<br />
<br />
Razlog za izbor SNS-a je za većinu ljudi očigledan, očistiti postojeću bagru sa vlasti jednim niskim udarcem, glasajući za večite luzere kojima su se svi tzv. normalni i urbani ljudi svojevremeno podsmevali, barem dok nisu na teži način ukapirali šta ih je snašlo. Ono što je bitniji i konstruktivniji način glasanja za SNS je svojevrsni kockarski optimizam. Ova stranka je naime stranka koja zaista nema ama baš nikakav politički i ekonomski program, niti trenutno ima neki veliki bagaž prethodnih obećanja i nasleđenih privilegija koje mora da ispoštuje. U tom smislu SNS ima manevarski prostor da nešto uradi, a najgore što od toga može da ispadne je da postane DS umesto DS-a.<br />
<br />
Izbor DS-a je takođe očigledan za ljude koji misle da je bolje i ovo što imamo nego da se oprobavamo sa <a href="http://boljevac.blogspot.com/2011/01/ljudi-ide-meed.html">naprednjačkim medvedom</a>. Takođe, u DS još uvek veruje ono nekoliko optimista čiji optimizam takođe uključuje i veru u leteće medvediće i pufnaste zmajeve iz Endeove Beskrajne priče. Treće, cinik u meni bi voleo pobedu DS-a samo kako bi video jednu instant “revoluciju”<em> a</em><i> la</i> 5. oktobar, ali sa demokratama u glavnoj ulozi, tj. sa oštre strane kuke i motike. No, to je pojava koja se dešava jednom u generaciji. Na kraju, potpuno legitimna opcija je glasanje za Tadića kao predsedničkog kandidata kako bi <a href="http://boristadicdoingthings.tumblr.com/">ovaj tumblr</a> ostao u životu.<br />
<br />
Glasanje za bilo koju treću partiju je gubljenje vremena ako nam je na umu što brže dostizanje dna. Davanje glasa bilo kojoj maloj partiji pospešuje feudalizaciju funkcija, preraspodelu usluga i kasniju zaveru ćutanja prouzrokovanu činjenicom da su svi pomalo omastili brke. S druge strane, poništavanje listića je opcija koja je prihvatljiva u smislu dizanja cenzusa i eliminisanja manjih partija. Ali, ako mi dozvolite metaforu, ta opcija je suštinski beznačajna kao zadnji redovi na koncertu Slejera. Ma koliko ti zadnji redovi bili brojni, oni ne ostaju zabeleženi ni u istorijskoj fusnoti, broje se samo oni koji su učestvovali u šutki.<br />
<br />
Ono što je bitnije je ponašanje posle izbora, kada valja primeniti <i>starve the beast</i> strategiju. Državna zver trenutno preživljava samo zahvaljujući tome što još uvek postoje firme i preduzetnici koji posluju legalno, te još ima međunarodnih entiteta koji su voljni da nam pozajmljuju pare. U tom smislu se ljudi u Srbiji dele na dve klase, one koji plaćaju namete državi i one koji žive od tih nameta. Za razliku od Miloševićevog režima koji nije baš kapirao važnost činjenice da slojevi stanovništva koji žive na državnoj sisi budu dobro i redovno hranjeni, postpetooktobarske vlade su to lepo shvatile. I dok bude bilo kako-tako sklepanih para za penzije i plate zdravstvu i prosveti, neće se dostići kritična masa ljudi koja je svesna da stvari suštinski na ovakav način ne štimaju. Opšte je mesto da je penzioni sistem <a href="http://www.izdrzavanje.rs/cas_ekonomije.php?id=72b8386ae5d865cef66feff6a65d9545">odavno kolabirao</a> i da se u suštini finansira nenamenski. Opšte je mesto da javni dug konstantno raste, samo kako bi se sadašnje stanje održalo na račun budućih generacija. Opšte je mesto da javni sektor neprestano raste, a privatni se smanjuje. I tako dalje...<br />
<br />
U tom smislu je gornje pozivanje na velike arhineprijatelje, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Economic_determinism">Karla Marksa</a> i <a href="http://www.investorwords.com/7934/going_Galt.html">Ajn Rend</a> i propagiranje <i>starve the beast</i> strategije. Stvari se ne mogu popraviti dok ovakva formalna, legalna ekonomija uspeva da opstaje u životu. Treba joj pomoći i ubiti je. Tek će onda nastati podsticaji da se uspostavljaju koliko-toliko održive institucije. Za to je potrebna prava građanska neposlušnost, a ne njen abortus u vidu propagiranja belih listića i sl. Zato je potrebno odreći legitimitet političkim elitama u vidu prestanka plaćanja poreza i drugih dažbina državi, isključivom orijentisanju na rad na crno, neprijavljivanju prihoda, poslovanju van legalnih tokova itd. Zato je potrebno, kao drugu stranu medalje, podržati i propagirati veću državnu potrošnju na svaki zamislivi infrastrukturni projekat, svaku zamislivu subvenciju, zloupotrebu položaja, povećanje penzija ili plata u javnom sektoru. Tek kad izgladnimo državnu zver i ubijemo je, moći ćemo da kupimo novu, manju i ograničenih apetita. To je ionako scenario koji nam se neumitno sprema, ono što možemo da uradimo je da stvari ubrzamo.
</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-54360496203999029442012-04-15T21:31:00.000+02:002012-04-15T21:31:44.251+02:00Agro linkovi #16<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
1. Za početak jedini tekst na domaćem jeziku. Zvonimir Šikić sa
zagrebačkog Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju brani tezu o malom
uticaju obrazovanja na ekonomski rast - <a href="http://sikic.wordpress.com/2012/03/22/ekonomski-rast-i-obrazovanje/">Ekonomski rast i obrazovanje</a><br />
<br />
2. Aprilska rasprava na sajtu Cato Unbound se bavi pitanjem otpadništva
novih liberala od učenja klasičnog liberalizma, odnosno sukobom na
liniji libertarijanizam-liberaltarijanizam. Uvodni članak - <a href="http://www.cato-unbound.org/2012/04/02/matt-zwolinski-and-john-tomasi/a-bleeding-heart-history-of-libertarianism/">A Bleeding Heart History of Libertarianism</a><br />
<br />
3. Prilog debati o granicama ekonomskog rasta u svojstvu dijaloga između ekonomiste i fizičara - <a href="http://physics.ucsd.edu/do-the-math/2012/04/economist-meets-physicist/">Exponential Economist Meets Finite Physicist</a>. Primer kako ljudi koriste iste termine, ali različite pojmove.<br />
<br />
4. Argumenti za identično tretiranje fizičke i intelektualne svojine - <a href="http://blogs.telegraph.co.uk/technology/adrianhon/100007156/infinite-copyright-a-modest-proposal/">Eternal Copyright: a modest proposal</a><br />
<br />
5. Negativni efekti "demokratskog" koncepta Vikipedije - <a href="http://chronicle.com/article/The-Undue-Weight-of-Truth-on/130704/">The 'Undue Weight' of Truth on Wikipedia</a><br />
<br />
6. Zašto oženjeni muškarci zarađuju više od neoženjenih - <a href="http://econlog.econlib.org/archives/2012/02/what_is_the_mar.html">What Is the Male Marriage Premium?</a><br />
<br />
7. Zašto udate žene zarađuju manje od neudatih - <a href="http://econlog.econlib.org/archives/2012/02/what_is_the_fem.html">What Is the Female Marriage Penalty?</a><br />
<br />
8. Zašto više volimo ljude koje ne biramo - <a href="http://www.overcomingbias.com/2012/03/friends-vs-family.html">Friends Vs. Family</a><br />
<br />
9. Najbogatiji političari žive u Kini - <a href="http://www.bloomberg.com/news/2012-02-26/china-s-billionaire-lawmakers-make-u-s-peers-look-like-paupers.html">China's Billionaire People's Congress Makes Capitol Hill Look Like Pauper</a><br />
<br />
10.<a href="http://www.theatlantic.com/technology/archive/2012/03/how-do-you-cite-a-tweet-in-an-academic-paper/253932/"> How Do You Cite a Tweet in an Academic Paper?</a><br />
<br />
11. Fascinantan članak o suprugama arapskih lidera - <a href="http://www.guardian.co.uk/world/2012/feb/28/arab-first-ladies-of-oppression">The Arab world's first ladies of oppression</a><br />
<br />
12. <a href="http://www.thejanedough.com/liberals-dating-conservatives/">Writer Can't Believe She's Dating A Conservative: "What If I Have Little Republican Babies?"</a><br />
<br />
13. Kompozitor skora za Battlestar Galacticu (između ostalog) o muzici u naučnofantističnim filmovima i serijama - <a href="http://io9.com/5883406/the-physics-behind-your-favorite-science-fiction-theme-songs">Bear McCreary reveals the physics behind your favorite science fiction theme tunes</a><br />
<br />
14. O tehnološkom i kulturnom konzervativizmu SF-a - <a href="http://www.antipope.org/charlie/blog-static/2012/02/shitsiskosays.html">#shitsiskosays</a><br />
<br />
15 . Uloga obligacionog prava u ekranizaciji Tolkinovog Hobita - <a href="http://thorinoakenshield.net/2012/02/14/deciphering-dwarf-documents/">The Hobbit: Deciphering Dwarf Documents</a><br />
<br />
16. <a href="http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2012/05/is-facebook-making-us-lonely/8930/">Is Facebook Making Us Lonely?</a> Odlično napisan članak o čijim tezama valja raspravljati.<br />
<br />
17. A conservative, a moderate, and a liberal walks into a bar. The bartender says, "Hi, Mitt!"
<a href="http://www.nytimes.com/2012/04/01/opinion/sunday/a-quantum-theory-of-mitt-romney.html?_r=2">A Quantum Theory of Mitt Romney</a> je svojevrsni nastavak tog vica.<br />
<br />
18. <a href="http://leasthelpful.com/">Least Helpful</a>, blog o najbeskorisnijim prikazima kupljenih proizvoda na Amazonu.<br />
<br />
19. <a href="http://legacy.roadrunnerrecords.com/blabbermouth.net/news.aspx?mode=Article&newsitemID=172250">Slayer 'Reign In Blood' Wine Launched In Sweden</a><br />
<br />
20. <a href="http://www.reuters.com/news/pictures/slideshow?articleId=USRTR2Z408#a=1">Slovak Batman</a><span class="st"></span><br />
<span class="st"></span><br />
<span class="st"><em></em><em></em></span></div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-9700657328425997182012-03-23T22:22:00.000+01:002012-03-23T22:22:41.268+01:00Lenja pita s jabukama<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
I tako, posle 15 godina prestadoh da kupujem Svet kompjutera... Mislim, intervju sa sveprisutnom <a href="http://www.sk.rs/2012/03/skin01.html">nyanskom mačkom srpskog interneta</a> u poslednjem broju se i nekako mogao preživeti, ali <a href="http://www.sk.rs/2012/03/skpc01.html">uvodnik Ivana Vesića</a> (trenutno još nije online), natopljen resantimanom uvijenim u pravedničku analitičku tortilju, baca u nokdaun i sasvim zdravog čoveka koji je pritom direktno u vratnu venu dobio koktel spida i klenobuterola. Tekst pod naslovom "Trula jabuka" govori o proizvodnim pogonima kompanije <i>Foxconn</i> u Šenzenu, o tome kako radnici te fabrike teško žive, kako spavaju jer su umorni, a ne jer im je dosadno, te kako u sklopu fabrike jedu pirinač i svinjetinu u stilu regruta u kasarni JNA u Titovom Velesu.<br />
<br />
U redu, sama poruka koja uz napor može da se iščita među redovima teksta i nije toliko kontroverzna da bi dobila zasebnu reakciju na ovako eminentnom blogu (trenutno je na internetu mali milion tekstova o ovoj temi), više se radi o pitanju stila autora, te o pitanju činjeničke i analitičke nedorečenosti. Što se prvog pitanja tiče, količina etiketirajućih epiteta i iskorišćenih stereotipa je tolika da na kraju nismo načisto da li se radi o ozbiljnom tekstu ili samoparodiji. Ipak, tu je sva bulumenta potrebna za scenario jedne <i>cheesy</i> pucačine sa elementima RPG-a, koja bi kombinovala pop geopolitiku jednog <i>Deus Ex</i>-a, te kose oči i vretenaste butine jedne <i>Bayonetta</i>-e. Tu su naime i trinaestogodišnja kineska devojčica "tužnog lica, bez nade i perspektive", isto toliko stari američki gejmer koji bi trebalo da brine o "trigliceridima što mu na uši izlaze", tu su "zli kapitalisti" i "korumpirani partijski prvoborci", tu je "proizvodni pogon svetskog sistema" koji "svoje građane tretira kao organske mašine za proizvodnju" itd. A mesto radnje cele priče je Kina - "mutirana komunistička abominacija u nečastivom braku sa kapitalizmom". Hm, zvuči kao prva verzija scenarija za <i>Half-Life 3</i>. Ostaje pitanje za Vesića da li će on da uzme one hipsterske naočari i pajser, te ode kod matičara i promeni ime u <i>Gordon Freeman</i>? Ili da to ipak uradim ja pre nego što se obrijem?<br />
<br />
No, šalu na stranu, ako se probijemo kroz gorelinkovani, a vrednosnim odrednicama prenakićeni uvodnik, ostaje nam u zadatak da se osvrnemo na njegovu faktičku, tj. sadržinsku stranu. A tu su i najveći problemi (tu, i u činjenici da autor nije ponudio neka rešenja).<br />
<br />
Pre svega, autor se isključivo obrušava na Apple (što je razumljivo, budući da je ova firma stvorila više divizija nepotrebnih fanbojeva nego što su ih imali maršali Žukov i Rokosovski u Kurskoj bici), mada je <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Foxconn#Major_customers">spisak kompanija</a> koje koriste proizvodne mogućnosti <i>Foxconn</i>-a znatno duži. Maltene, skoro je sigurno da svako od vas koji trenutno čitate ovaj tekst ima u svojoj kući bar dva uređaja koji se tamo sklapaju.<br />
<br />
Što dovodi do druge, mnogo bitnije, teze teksta. A to je da se u toj fabrici (a i drugde) vrši "<i>stealth </i>genocid zarad progresa", odnosno autor upošljava već klasičnu frazu o tome kako radnici u zemljama u razvoju bivaju eksploatisani zarad proizvodnje proizvoda koje posle jeftino kupuju potrošači u razvijenim zemljama. Problem sa tom tezom je što se može uzeti za istinitu samo ako se uzme u nekom neutralnom vremenskom isečku, bez posmatranja ekonomskog, socijalnog i političkog konteksta u kome se data privreda nalazi. Uzmimo kao ilustraciju neku malu ekonomsku jedinicu, poput porodice. Žena koja za svog muža i decu kuva ručak (rodne stereotipe upotrebljavam jer sam mizogin), se u datom vremeskom isečku "spravljanja ručka" može smatrati eksploatisanom stranom. Međutim, ako uzmemo ceo kontekst koji glasi da je žena u toj porodici najsposobnija da napravi ručak koji bi bio kvalitetnije i brže spremljen, bez polomljenog i uništenog posuđa, nego da ga pravi bilo koji drugi član porodice, onda dobijamo koncept <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Comparative_advantage">komparativnih prednosti</a>, što je jedan od osnovnih aksioma ekonomije. To omogućava ostalim članovima porodice (ekonomije) da poslove kojima se bave i od kojih doprinose svojoj ekonomskoj jedinici obavljaju brže i efikasnije.<br />
<br />
Sad, Vesić može da uposli pojačanje za svoj argument koji (njegovim rečima) poručuje da Kina "prihvata da svoje građane tretira kao organske mašine za proizvodnju elektronskog smeća (čovek je zaposlen u magazinu koji se zove Svet kompjutera, sic! - prim. Davor Nikolić) od kojeg sve više zavisimo, dok centar svoje građane mazi, pazi i ostavlja bez posla." Tu imamo dve implicitne tvrdnje: da država može da doprinese poboljšanju uslova rada i povećanju plata nekom svojom odlukom ili dekretom i drugo, da su ljudi u zapadnim zemljama nezaposleni jer se poslovi sele u zemlje u razvoju. Obe teze su na intuitivnom nivou samorazumljive, ali obe jednostavno nisu tačne.<br />
<br />
Dakle, sad ćemo <i>for the sake of argument</i> izuzeti realne činjenice iz priče, poput onih da postoji velika jagma među samim Kinezima za poslom u <i>Foxconn</i>-u jer su tamo <a href="http://www.forbes.com/sites/timworstall/2012/01/29/the-apple-boycott-people-are-spouting-nonsense-about-chinese-manufacturing/">plate veće i radni uslovi bolji</a> od svega drugog što im je u ponudi, te da mnogi od njih upravo <a href="http://go.bloomberg.com/tech-blog/2012-03-20-now-can-we-start-talking-about-the-real-foxconn/">žele da rade prekovremeno</a> kako bi zaradili više novca. Uzećemo kao istinu da u pogonima te fabrike čuvari radnicima zaista uteruju disciplinu kalašnjikovima, te da trinaestogodišnje devojčice zaista brišu <i>gorilla glass</i> sa najnovijeg <i>Samsung Galaxy</i> modela magičnim krpama natopljenim svojim sopstvenim suzama. Postavlja se pitanje, šta je tim radnicima alternativa?<br />
<br />
Jer, ako napravimo silogizam čije su premise "da kineski radnici prave proizvode koji se prodaju američkim potrošačima" i "da američki potrošači žive bolje nego kineski radnici", onda je teško ispasti ozbiljan izvlačenjem zaključka koji bi glasio da "američki potrošači eksploatišu kineske radnike". Jer, iskreni da budemo, niko ne tera kineskog radnika da radi u <i>Foxconn</i>-u (kao što niko ne tera nekog da radi u srpskom IT magazinu). On u datom istorijskom, ekonomskom i političkom kontekstu nalazi da mu je to bolje nego da obrađuje poluplodna polja po centralnim provincijama. Jednostavna ekonomska činjenica je da bi bojkot tih proizvoda zarad dobrobiti tih radnika najviše negativnih efekata ostavio upravo na te radnike. Jednostavna ekonomska činjenica je da bi aklamativno državno uspostavljanje visine plata jednostavno (1) poskupelo proizvode, a time smanjilo broj radnih mesta (2) stvorilo (ne na produktivnosti zasnovan) ekonomski jaz između onih koji rade u privilegovanim industrijama i onih koji u njima ne rade i/ili (3) jednostavno iselilo te industrije u druge zemlje (kao što je skupa radna snaga to već učinila na zapadu). Jednostavna je ekonomska činjenica da je nespecijalizovana radna snaga prilično homogena i zamenjiva, te da ima ljudi koji bi vaš posao radili i za manje para.<br />
<br />
Bogatstvo i kvalitet života se ne stvaraju ukazima, a radikalna raspodela se vrši jednom u nekoliko generacija (primer komunizma) i to sa ne baš najboljim posledicama. Jeftiniji rad je ono što radnike u ovim zemljama jednostavno čini konkurentnima i ako ih "iz dobrih namera" lišimo te konkurentnosti, osudićemo ih na još veće siromaštvo. Može se slobodno reći da se jedini održivi put ka poboljšanju života tih ljudi upravo stvara pojavom još takvih "eksploatatorskih" kompanija, odnosno povećanjem udela kapitala u proizvodnji. (<i>disclaimer</i>: molim one socijaliste koji su spremni da se raspravljaju oko ovih stvari da prvo prouče ekonomske radove Karla Marksa koji govori slične stvari)<br />
<br />
Što se tiče rada dece, to je verovatno tema koja najveći zicer kod
svakog čoveka koji voli da ukazuje na nepravde, zla i ostale
nepodopštine. Nažalost, rad dece je ponekad ekonomska nužnost, tj.
pitanje života ili smrti same te dece i nema te sile koja u tim
slučajevima može da "zabrani" taj rad. To opet zavisi od ekonomskog
konteksta, jer što je ekonomija radno intenzivnija (primitivnija) to je
potrebno više vremena da se proizvedu stvari potrebne za život, a to
znači da je potrebno uposliti što više ruku, pa makar bile one i dečje.
To takođe zavisi od demografskog faktora. Što je više mlađeg
stanovništva u celoj populaciji, to je onda i stopa mlađih i dece među
radnom snagom veća. No, da ne bih ja nepotrebno razglabao kad to bolje radi Tom Woods:<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/S7Qf0ey-pOo?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe> </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
Za kraj, jedno generalno opažanje, uslovno rečeno - kulturološko. Još pre uspostavljanja Interneta kao dominantnog kanala komunikacije, a pogotovo sa njim, odnosno od trenutka kada bolje znamo šta se dešava u američkom Kongresu i tajvanskoj fabrici igračaka od onoga što se dešava u našoj skupštini opštine, došlo je do neverovatnog širenja i nepovratnog ukorenjivanja tzv. koncepta <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/White_Man%27s_Burden">"tereta belog čoveka"</a>, benevolentnog polurasističkog koncepta koji vrednosnim matricama zapadnog sveta pokušava da izmeri i uskladi ostatak planete. Taj koncept je pre svega suprematistički jer, kolokvijalno govoreći, nije baždaren da gleda svoja posla. Njega se tiču i deca u Africi, i pande u Aziji, i topljenje leda na Antarktiku, i svojinska prava na Mesecu. S druge strane, taj koncept pokazuje stanovite znake šizofrenije, jer poslovični beli čovek tu oseća dvostruku emociju. Prvo, mori ga svojevrsna griža savesti što živi na način na koji živi (poslovični "sindrom punog stomaka"), te drugo, ima neutaživu želju da pomogne svim živim bićima na ovom svetu, a kako bi nam svima zajedno bilo lepo (poslovični "aktivizam"). A naravno, sve to radi bez osvrtanja na istorijski, kulturni, ekonomski i društveni kontekst, <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Politician%27s_syllogism">po principu - uradimo nešto</a>, nisu bitni egzaktni efekti, bitno je da je viralno, šerovano, powerpointovano, PRISUTNO! Ili kako je američki pisac nigerijskog porekla <i>Teju Cole</i> to već objašnjavao u seriji tvitova vezanih za infamoznu <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Kony_2012"><i>Kony</i> kampanju</a>:<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgB0soVSK-SFhpkIuA2Uo3-PRcmbXHDKZovYamYZ6EDRbsiub6uQe49L1PeuHJjrZOmHSGpPKpo6zNvDBACsjsrDpBUQooQfx2LspbfMD150k6FXNC5HxAejUWQCYuRPMG7iRle1jQ_OXM/s1600/tejucole.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="352" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgB0soVSK-SFhpkIuA2Uo3-PRcmbXHDKZovYamYZ6EDRbsiub6uQe49L1PeuHJjrZOmHSGpPKpo6zNvDBACsjsrDpBUQooQfx2LspbfMD150k6FXNC5HxAejUWQCYuRPMG7iRle1jQ_OXM/s400/tejucole.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
Mediji, a pogotovo Internet, su se pretvorili u jedan veliki propagandni pano sa studentskih protesta iz 1968. godine, u jedno veliko <i>New Age</i> okupljanje koje stvara sliku sličnu tekstovima iz nekog broja "Kula stražara" koji obećavaju da ćemo večeras pod ćebetom zateći golu <i>Megan Fox</i> ili nešto slično. I lepo je videti da je ljudima srce na pravom mestu, ali primećivanje očiglednog ne daje mnogo efekata, još manje zagovaranje mera koje bi učinile više štete nego inače.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com8tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-30969857229174559882012-03-03T19:42:00.001+01:002012-03-03T19:54:46.703+01:00Besplatan post o bihevioralnoj ekonomiji<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
Iako sam pre
dve godine, <a href="http://boljevac.blogspot.com/2010/01/avatar-i-politika-ili-hrabro-srce.html">pišući o filmu Avatar</a>, na neki način obećao da na ovom blogu neću
raditi prikaze i recenzije papirnih i elektronskih dela koja se po prodavnicama
i robnim kućama klasifikuju pod zabavu, kulturu i umetnost, izgleda da je došlo
vreme da na neki način sam sebi skočim u usta. Naime, počećemo ovde da pišemo beleške
o knjigama koje smo pročitali, a koje uglavnom nisu prevedene na srpski ili
neki srodan i nama lakše dostupan jezik. Preciznije, neće to biti pisanija u
formi prikaza, već više beleške na marginama labavo vezane za sam sadržaj štiva
koje tu više služi kao nekakav šlagvort za obradu teme koja nam se svejedno
učinila zanimljivom.
<br />
<br />
Za početak
jedna ozbiljna tema pokrenuta simpatičnom knjižicom koju je napisao <i>David
McRaney</i>, novinar zainteresovan za popularnu psihologiju. Naslov knjige je <a href="http://www.amazon.com/You-Are-Not-So-Smart/dp/1592406599"><i>You Are Not So Smart: Why You Have Too Many Friends on Facebook, Why Your Memory Is Mostly Fiction, and 46 Other Ways You're Deluding Yourself</i></a>, i u osnovi je samo
probrana i utegnuta lista članaka koja se već nalazi na <a href="http://youarenotsosmart.com/">autorovom istoimenom blogu</a>. Iako sam isprva više očekivao i nadao se da se radi o iscrpnoj listi
logičkih pogrešaka koje ljudi prave raspravljajući međusobno, ispostavilo se da
je samo par poglavlja tome posvećeno. Ako ste muškarac koji se trudi da nauči
kako da ne grebe protivnika u tuči, da bezbolno analno penetrira ili da ne bude
u onih 98% interneta koji se zasniva na razglabanju stvari <a href="http://artofmanliness.com/2011/05/26/classical-rhetoric-101-logical-fallacies/">potaknutih logičkim greškama</a> i heurističkim prečicama, onda je ovo literatura koja ne može da vas
zadovolji. Međutim, ako ste student nekog društvenog fakulteta koji u svom
programu ima nešto što se okvirno naziva “socijalna psihologija” ova knjiga
može da vam posluži i kao čitav udžbenik, imajući u vidu da su na jednom mestu
sakupljeni i podrobno objašnjeni socijalno-psihološki fenomeni od <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Dunbar%27s_number">danbarovog broja</a>, preko <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Bystander_effect">đenoveze sindroma</a> do <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Stanford_prison_experiment">stanfordskog zatvorskog eksperimenta</a>.
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://boingboing.net/wp-content/uploads/2011/10/You-Are-NOt-So-Smart.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://boingboing.net/wp-content/uploads/2011/10/You-Are-NOt-So-Smart.jpg" /></a></div>
</div>
<br />
<br />
Ipak,
najveći deo sadržaja otpada na nabrajanje i opisivanje raznih kognitivnih
pogrešaka koje ljudska bića prave, a koje su predmet proučavanja
eksperimentalne psihologije, pre svega bihevioralne škole. A više je nego
očigledno da su kao glavna izvorna literatura pri sastavljanju ove zbirke bili
autori koji se svrstavaju u sferu bihevioralne ekonomije, od Tverskog i Kanemana,
preko Talera, do Arijelija. U tom smislu se iščitavanje ove “kompilacije” doima
kao pogodan trenutak za prilog raspravi o dometima i doprinosima bihevioralne
ekonomije.
<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<b>***
</b></div>
<br />
Bihevioralna
ekonomija, odnosno ekonomska teorija odlučivanja, je disciplina koja se
ponajviše bavi granicama racionalnosti ekonomskih agenata, pre svega pod
uticajem ograničavajućih kognitivnih i socijalnih faktora.
U tom smislu mnogi bihevioralni ekonomisti smatraju da u priču uvode novum koji drma temelje dosadašnjih ekonomskih modela jer sa sobom donose moćan
empirijsko-metodološki aparat psihologije koji će nam svima zajedno pomoći da
bolje razumemo složenost čoveka i, ako treba, popravimo njegove mane. Kao i
svaka relativno mlada disciplina, i bihevioralna ekonomija ponajviše liči na
studenta druge godine ekonomskog fakulteta sa palestinkom oko vrata koji uleće
u punu salu ekonomista nobelovaca vičući kako te njihove priče u suštini nemaju
veze sa životom (koji je, jelte, složeniji) i kako su oni u suštini sisali
vesla prethodnih 250 godina.
<br />
<br />
Glavne
zamerke sa kojima se susreće sama bihevioralna ekonomija se mogu svrstati u dve
grupe. Prva su pitanja relevantnosti njenih saznanja za pitanja praktične
politike, jer su sami njeni proponenti često na čelu inicijativa koje
propagiraju intervenisanje u ekonomske aktivnosti pojedinaca kako bi se njihovi
obrasci ponašanja menjali i racionizovali. Tu je problem što najveći deo
bihevioralnih ekonomista koji propagira paternalističke praktične politike
uopšte ne razmatra činjenicu da su i sami donosioci odluka (pa i bihevioralni
ekonomisti) podložni kognitivnim pogreškama i socijalnim pritiscima koji ih
teraju na iracionalne odluke (o tome na primer videti u radovima <a href="http://ideas.repec.org/p/hhs/ratioi/0166.html">Niklasa Bergrena</a> i <a href="http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/08913810903441369">Slaviše Tasića</a>). Druga grupa zamerki se bavi metodološkim
problemima, i nju ću ovde opširnije da obradim.<br />
<br />
<b>- Problem generalizacije</b><br />
<br />
Kada se
bolje pogleda, bihevioralna ekonomija zaista uvodi nešto novo u priču. Za
razliku od svih dosadašnjih ekonomskih teorija, i onih ortodoksnih i onih
heterodoksnih (poput marksizma ili austrijske škole), koje su strogo
deduktivnog karaktera, bihevioralna ekonomija svom predmetu proučavanja prilazi
induktivno. Problem sa tom eskperimentalnom metodom koja uzima formu nepotpune
indukcije je u tome što ona ne služi da se napravi neki operabilni sintetički
model koji bi služio kao aproksimativno objašnjenje ljudske prirode i njenog
uticaj na ekonomske odluke pojedinaca, već ostaje kompilacija desetina i
stotina kognitivnih pogrešaka čija je jedina zajednička stvar to što tvrde da se
pojedini ljudi u pojedinim kontekstima ponekad ponašaju iracionalno. A to je,
čini mi se, zaključak do koga smo davno došli i bez trošenja tona papira na
upitnike i ankete ili struje pri skeniranju moždanih aktivnosti ispitanika. <br />
<br />
Za
ilustraciju ove zamerke možemo upotrebiti Vitgenštajnovu ideju <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Family_resemblance">porodičnih sličnosti</a> po kojoj su članovi nekog skupa samo naizgled povezani istovetnim
karakterisitikama, iako se u realnosti utvrđuje da je ta povezanost zasnovana
na brojnim karakteristikama koje se preklapaju, ali koje se ne nalaze kod
svakog pojedinačnog člana ovog skupa. Ako pretpostavimo da postoji ograničeni
broj članova i ograničen broj karakteristika, te da nijedan član ne poseduje
sve moguće karakteristike (što je plauzabilna pretpostavka), onda bi to na primeru
tročlanog skupa izgledalo ovako:<br />
<br />
Brojevima ćemo da obeležimo članove skupa
(ljude), a slovima njihove karakteristike (kognitivni sklop). <br />
<br />
<div style="text-align: center;">
1 – A, B, C,
D</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
2 – C, D, E
,F</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
3 – E, F, G,
H</div>
<br />
Ako
pretpostavimo da ljudi čine iracionalne stvari zavisno od socijalnih, kognitivnih
i emocionalnih faktora, onda na osnovu gornje tabele vidimo da imamo problem
nemogućnosti izvođenja jedinstvenog koncepta iracionalnosti iz empirijskih
podataka koje kao bihevioralni ekonomisti sakupljamo. Jer svaka osoba ima po
četiri karakteristike koje uslovljavaju njenu iracionalnost, ali vidimo da prva
i treća osoba nemaju nijednu zajedničku karakteristiku i da su njihovi koncepti
iracionalnosti sadržinski potpuno različiti, iako se formalno i nominalno za
njih koristi isti pridev – iracionalno. U tom smislu, bihevioralna ekonomija ne
može da razvije jedinstveni i operabilni koncept iracionalnosti, već se bavi
raznim iracionalnostima koje važe samo u određenim kontekstima i kod određenih
ljudi (i zaista, veći deo rezultata bihevioralne ekonomije se prikazuje u
obliku procentualnih odnosa). Tu ne dolazi do sinteze podataka koji se dobijaju
eksperimentalnim putem, već se sve svodi na puku kompilaciju pojedinačnih kognitivnih
pogrešaka koje, u poslednjoj instanci, ostaju samo to – greške – a ne obrasci
ljudskog ponašanja. U tom smislu bihevioralna ekonomija ostaje više
istraživački okvir za potrebe praktičnih politika nego što je naučna
disciplina.<br />
<br />
<b>- Problem
merenja racionalnosti na osnovu pretpostavljenih efekata</b><br />
<br />
Ovo je
problem same definicije racionalnosti u bihevioralnoj ekonomiji, kao i osobine
da se rezultati istraživanja mogu predstaviti samo kao statističke
generalizacije koje važe u manjem ili većem broju slučajeva. Bolje rečeno, tu
se često barata podacima kao da oni podrazumevaju potpunu izvesnost, iako se
prezentuju u obliku statističkih generalizacija.<br />
<br />
Problem sa
određivanjem racionalnosti na osnovu efekata je u tome što efekti naših odluka
i delanja ne mogu da budu mera naše racionalnosti. Pre svega, to je zato što su
efekti neproračunljivi u svim realnim kontekstima koji su uvek složeniji od
bilo kog eksperimenta. Čovek koji poslednjim parama plaća taksi da ne bi
zakasnio na intervju za posao se u tom okviru ponaša racionalno, jer je efekat
odnosno cilj – stići na vreme. Međutim, ako taj čovek tada ne dobije posao i
umre od gladi, onda se ispostavlja da je njegov prethodni racionalni postupak u
sledećem vremenskom koraku postao iracionalan. Efekti su u složenim situacijama
neproračunljivi i mi ih možemo oceniti tek posle delanja, ali ocena efekta nije
i ocena racionalnosti samog agenta koji dela, jer identični efekti mogu da budu
različito ocenjeni i od strane agenta i od strane posmatrača zavisno od
preferenci koje su dinamičke u odnosu na društveni kontekst, u odnosu na protok
vremena i u odnosu na sopstveni unutrašnji sadržaj.<br />
<br />
To bi mogli
da ilustrujemo primerom gde uzimamo da postoji značajna statistički relevantna
korelacija između uzimanja brze hrane i dobijanja infarkta, s tim što ne bi
isključili druge moguće uzroke dobijanja infarkta, a takođe pretpostavili da
uzimanje brze hrane preferiramo više od njenog neuzimanja. Tu pojedinac može da
izabere dve vrste delanja i da svako od njih dovede do dve vrste efekata:<br />
<br />
(1) jedem brzu hranu i dobijem infarkt<br />
(2) jedem brzu hranu i ne dobijem infarkt<br />
(3) ne jedem brzu hranu i dobijem infarkt<br />
(4) ne jedem brzu hranu i ne dobijem
infarkt<br />
<br />
Bez obzira
koju vrstu delanja izabrali, efekte ne možemo predvideti. Do željenog efekta
možemo doći na dva načina, kao šta na iste načine možemo doći i do neželjenog
efekta. Sledi – sam efekat nije mera racionalnosti postupaka jer ne ispunjava
uslov da uvek za isti input dobijemo i isti output. Jer output
nije samo plod odluka, već i konteksta koji nije pod našom kontrolom ali je
predmet našeg učenja kako bi što više predvideli njegov uticaj.<br />
<br />
To znači da efekte
koji su plod iskazivanja u terminima statističkih generalizacija možemo tako
iskazati tek <i>ex post facto</i>, pre toga svaki pojedinačni slučaj ima 100/n
procenata šanse da izazove neki efekat gde je <i>n</i> broj mogućih efekata za dato
delanje. Ako bacamo kocku i deset puta uzastopno dobijemo šesticu, pri
jedanaestom bacanju su šanse da ćemo dobiti šesticu i dalje 1/6, isto kao i
kod svih prethodnih i budućih bacanja. Misliti suprotno je <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Gambler%27s_fallacy">logička greška</a>.
Dakle, ukoliko se ne radi o kauzalnom odnosu, svaki pojedinačni slučaj je tu
priča za sebe i uopšte ne zavisi od određenih prosečnih i procentualnih iznosa
koji karakterišu čitavo društvo.<br />
<br />
Zaključak je
da se sud o pojedinačnoj racionalnosti ne može donositi na osnovu efekata
delanja jer su efekti delanja uvek neizvesni. I ne samo to, nego su mogući i
efekti koji su potpuno nepoznati, a koji nam mogu neizmerno otežati ili
olakšati život (efekat sreće). To što ja u nekom trenutku nisam skrenuo levo
umesto desno i time možda pokrenuo svoju alternativnu istoriju u kojoj postajem
bogataš (koji producira film u kome A. Džoli igra Srpkinju i koji plaća
članovima Metalike doživotnu penziju samo da prestanu da se pojavljuju u
javnosti), to ne znači da sam se ponašao iracionalno. Jer jedino što je bilo
moguće je da delam u skladu sa znanjem, preferencama, društvenim kontekstom i u
datom vremenskom isečku koji su stalno promenljivi. Ceo kontekst je u stvari
jedan <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Maxwell%27s_demon">Maksvelov demon</a> gde su pojedini efekti naših delanja samo mogući, ali ne
i izvesni. S tim u vezi, proces donošenja odluka na racionalan način je pitanje
formalne procedure rezonovanja na osnovu dostupnih premisa i činjenica, a ne
sadržaja i ishoda do kojih te odluke donose.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-6798228769343187882012-02-06T14:56:00.000+01:002012-08-19T22:09:36.931+02:00Agro linkovi #15<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Slabo se čitalo u poslednjih mesec-dva dana, te je ova lista kraća:<br />
<br />
1. Kad je bolje umreti nego ne umreti - <a href="http://zocalopublicsquare.org/thepublicsquare/2011/11/30/how-doctors-die/read/nexus/">How Doctors Die</a><br />
<br />
2. Kad smo kod lekara, umesno je pitanje zašto imamo toliko lekara opšte prakse kada bi nam za slične stvari mogao da pomogne softver - <a href="http://techcrunch.com/2012/01/10/doctors-or-algorithms/">Do We Need Doctors Or Algorithms?</a><br />
<br />
3. Par antropoloških i evolucionih argumenta protiv narativa o alfa-mužjaku - <a href="http://evolvify.com/alpha-male-narrative-myth/">The Pick-Up Artists' Alpha-Male Narrative Myth</a><br />
<br />
4. Anegdota iz doba kada su naučnici na sebi isprobavali sredstva za dostizanje erekcije, jelte, penisa - <a href="http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1464-410X.2005.05797.x/full">How (not) to communicate new scientific information: a memoir of the famous brindley lecture</a><br />
<br />
5. <a href="http://jeffdechambeau.com/friending-fast-and-slow.html">Behavioral economics and facebook conspiracy theories</a><br />
<br />
6. Još jedna (ovoga puta odlična) komparacija političkog sistema sa Tolkinovom alegorijom o prstenu - <a href="http://www.yaliberty.org/posts/occupy-mordor-or-destroy-the-ring">Occupy Mordor or Destroy the Ring?</a><br />
<br />
7. Psiholog Jonathan Haidt o različitim vrednosnim stavovima liberala i konzervativaca u Americi, i zašto je skrenuo desno - <a href="http://chronicle.com/article/Jonathan-Haidt-Decodes-the/130453/">Jonathan Haidt Decodes the Tribal Psychology of Politics</a><br />
<br />
8. Šest majmuna, koji kucaju po tasturi pokušavajući da empirijski dokažu <i>infinite monkey </i>matematičku teoremu po kojoj će kad-tad iskucati kompletan Šekspirov opus, je najzad izdalo knjigu - <a href="http://www.vivaria.net/experiments/notes/publication/">Notes Towards the Complete Works of Shakespeare</a>. Knjigu u hardcover verziji sa bonus DVD-om možete kupiti za 25 funti, ali vam je lakše da skinete PDF sa prethodnog linka, a postoje i prevodi na francuski, nemački i španski.<br />
<br />
9. Uticaj klimatskih promena na faktor rada u ekonomiji zemalja jugoistočne Azije - <a href="http://greenanswers.com/news/274241/effects-climate-change-fuels-sex-trade-cambodia#ixzz1kllE5dJj">Effects of Climate Change Fuels Up Sex Trade in Cambodia</a><br />
<br />
10. Par desetina video kurseva iz filozofije za zainteresovane - <a href="http://www.openculture.com/philosophy_free_courses">Philosophy: Free Courses</a>. Tu su Rasel, Serl, Štraus, Sandel i drugi.</div>
Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-77654543369946520792012-01-18T18:53:00.000+01:002012-08-19T21:59:56.604+02:00Mlađan Dinkić, prodavac kožnih jakni<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
Trenutno završavam ne toliko bitnu knjižicu <a href="http://www.amazon.com/You-Are-Not-So-Smart/dp/1592406599"><i>You are Not So Smart</i></a> čiji je
autor <i>David McRaney</i>, a koja se uglavnom bavi kognitivnim, logičkim i
heurističkim greškama koje svako od nas čini u svojim svakodnevnim odlukama u
kupovini, biranju partnera ili posla, opredeljivanju za političku opciju itd.
Većina argumenta u knjizi je utemeljeno na istraživanjima iz oblasti
bihevioralne ekonomije koja je, čini mi se, trenutno najseksi oblast bar u
okviru društvenih naučnih disciplina. No, o samoj knjizi ću za koji dan u
posebnom prikazu...</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Sada sam samo želeo da ukažem na jednu manipulaciju koja je
često korišćena od strane ljudi koji žele drugim ljudima nešto da prodaju, da
ne kažem uvale, pa bio to neki proizvod, usluga ili politička ideja. Ta se kognitivna
pogreška naime zove <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Anchoring"><i>anchoring effect</i></a>, i oslanja se na osobinu ljudske psihe da
se u nekom novom i nepoznatom konkretnom slučaju vezuje (usidruje) za prvo
parče informacije koje joj se učini prijemčivim i da o konkretnom slučaju sudi
na osnovu te informacije, ma koliko ona bila nevezana za objektivnu istinu.
Psiholozi <i>Amos Tversky</i> i <i>Daniel Kahneman</i> su to utvrđivali u eksperimentu kada
su dvema grupama ispitanika ponudili dva odgovora na pitanje “koliko procenata
afričkih zemalja je učlanjeno u UN?” Prvoj grupi je ponuđen odgovor – 10%, a
drugoj 65% država. Iako su mogli da kažu bilo koji broj od 0 do 100, ispitanici
iz obe grupe su se držali brojeva bliskih prvobitnoj ponudi. Baš iz razloga što
blagog pojma nisu imali koji je procenat afričkih država učlanjen u UN,
usidrili su se za prvu informaciju koju su dobili iako ona nije imala nikakve
veze s realnošću.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Kakve ovo veze ima sa Mlađanom Dinkićem? Pa, uzmimo još
jedan primer iz date knjige koji sam upravo vrlo nespretno preveo:</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<blockquote class="tr_bq">
<div class="MsoNormal">
Ulaziš u prodavnicu odeće i ugledaš verovatno najbolju kožnu
jaknu koju si u životu video.</div>
<div class="MsoNormal">
Probaš je, pogledaš se u ogledalu, i odlučuješ da je moraš
imati. Dok je nosiš na sebi zamišljaš prolaznike koji će se osvrtati za tobom i
uzdisati svaki put kada uđeš u neku prostoriju ili pređeš ulicu. Podavijaš rukav
kako bi proverio cenu – 1000 dolara.</div>
<div class="MsoNormal">
“Pa, to je to,” misliš se. Krećeš da je kačiš polako na
svoje mesto kada te prodavac zaustavlja.</div>
<div class="MsoNormal">
“Sviđa vam se?”</div>
<div class="MsoNormal">
“Odlična je, ali ipak je preskupa.”</div>
<div class="MsoNormal">
“Ne, ta jakna je upravo sada na popustu i košta 400 dolara.”</div>
<div class="MsoNormal">
I dalje je skupa, a na kraju krajeva ti zaista i nije
potrebna, ali 600 dolara popusta izgleda kao odlična stvar za jaknu u kojoj ćeš
izgledati jedanaest puta bolje. Vadiš karticu i kupuješ je, nesvestan da si pao
na najstariju trgovačku foru na svetu.</div>
</blockquote>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ako još uvek nije jasno kako je Mlađan Dinkić postao dotični
prodavac jakni (aka pilićar) onda pročitajte <a href="http://ujedinjeniregionisrbije.rs/2012/01/odzvonilo-muzickom-dinaru-3/">ovaj njegov tekst</a> u kojem on navodi
svoju nameru da ukine odnosno smanji tzv “muzički dinar” koji je namenjen grupi
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Rent-seeking"><i>rent-seeking</i></a> udruženja građana koja su od države dobila ovlašćeni monopolski
položaj na naplatu nadoknada za korišćenje autorskih prava. Iako sam ja lično
na libertarijanskom stanovištu da tvrda autorska prava u smislu
copyrighta ne mogu postojati, to za ovu priču i nije mnogo važno (o tome možemo
u komentarima ili u nekom sledećem postu). Ono što je pre svega zanimljivo je
da je način podele para od autorskih tantijema u ingerenciji utvrđivanja samog
<a href="http://www.sokoj.rs/">SOKOJ</a>-a. Nebitno je ovde da li je nečija subjektivna procena da li su te pare
male ili velike, bitno je da se te pare, tantijeme i koeficijenti raspodeljuju
na osnovu procena koje su izvučene sa dna kace odnosno – kolokvijalnije – iz malog
prsta leve noge. Za razliku od svakog poslovnog subjekta u Srbiji koji radi pod
uticajem endogenih tržišnih faktora kojima prilagođava svoje poslovanje, formiranje
cene korišćenja autorskih prava je totalno netržišno, odnosno – prosto rečeno –
izmišljeno je. Da nastavimo sa analogijm sa kožnim jaknama. One se na tržištu
prodaju po određenoj ceni jer ta cena nosi najbližu moguću informaciju o tome
kolika je ponuda i tražnja. Cena korišćenja autorskih prava, međutim, <a href="http://www.sokoj.rs/propisi/jedinstvena-tarifa-za-posebnu-naknadu">ne formira se tako</a>, ona je jednostavno propisana od strane tela koje se zove
Upravni odbor SOKOJ-a, a u burazerskom dogovoru sa određenim ministarstvima
Vlade Srbije u kojima sede sami ljudi <a href="http://nemanjqua.wordpress.com/2011/12/15/ko-je-najslusaniji-u-srbiji-po-pausalnom-sokoj/">kojih se ponajviše tiču</a> koeficijenti i tantijeme.
Toliko o sukobu interesa o kome sada nećemo da pričamo.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ono o čemu ćemo da pričamo je ono sa čim smo i počeli, a to je heuristički
“efekat usidravanja” koji je ovde više nego očigledan. Kada su ustanovljeni
planovi da se zaseca muzički dinar za sve i svašta, od <i>mp3</i> plejera do
frižidera, javnost se s pravom pobunila. No, to je i očekivano. Prvobitni plan
za obim i domet muzičkog dinara je samo sidro za koje smo se uhvatili, koska
koju su svi krenuli da glođu. Sada, kada smo čuli pravi plan koji nam je u svom
autorskom tekstu ispostavio Mlađan Dinkić, shvatili smo da je ta nova cena u
stvari odličan dil, za 400 dolara dobijamo jaknu koja vredi mnogo više. I svi
to vidimo. I svi to svakodnevno upražnjavamo, npr. kada naredimo detetu da radi
domaći zadatak naredna tri sata, a ono se uzjoguni. Mi onda, znajući da smo ga
usidrili, smanjimo mu “kaznu” na pola sata, a ono je time zadovoljno i još
misli kako je ono zeznulo nas.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
No, to što prolazi kod desetogodišnje dece, u Srbiji prolazi
kod svih, a pogotovo, recimo to otvoreno, kod njenih tzv. najelitnih članova koji se diče time što
su oni “deca sa stanice Tviter” i koji misle da utiču na one koji odlučuju. U srpskom političkom sistemu izmišljaju se se propisi i nameti iz vedra neba, koji veze nemaju sa situacijom na terenu, a onda se retroaktivno prilagođavaju realnosti, sve uz lažiranu dobrohotnost i simulirano razumevanje običnog čoveka koji je onda valjda zahvalan što ga udaraju u glavu samo čekićem, a ne macolom... Ali dobro, kako situacija u ovoj zemlji prilično liči na onu koja nas je
pred izbore strefila pre 12 godina, tako banditima koji su trenutno na vlasti
možemo samo da poželimo da u narednih par godina prođu mnogo gore od onih koji
su 2000. godine oterani. Naravno, onda ćemo da ustoličimo još virtuoznije gitariste
i bubnjare, ali o tom – potom.</div>
</div>
Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-73930976282097257642011-12-30T07:12:00.000+01:002012-08-19T21:36:58.120+02:00Kult profesionalca<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
Upozorenje: Naredni tekst govori o novinarima i blogerima,
move along...</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
U eseju <a href="http://www.cato.org/pubs/policy_report/cpr-20n1-1.html"><i>Zašto su intelektualci protiv kapitalizma?</i></a>
američki filozof <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Robert_Nozick">Robert Nozik</a> postavlja hipotezu kako u ljudskom društvu
postoji jedan osobit sloj ljudi koje on naziva kovačima reči (<i>wordsmiths</i>), a
koji su osobito zainteresovani za promišljanje temelja društvenih odnosa, te se
pod osećajem subjektivne pozvanosti i merituma predstavljaju i kao objektivno
dati entitet koji zaslužuje najviši status u društvu. Jer oni se ipak, za
razliku od običnog naroda koji se bavi svojim svakodnevnim privatnim poslovima,
bave fundamentalnijim stvarima poput “poboljšanja društva”, “stvaranja javnog
mnjenja” i sličnih manifestacija koje čovek ima kada oseti sav svetski bol u
svom stomaku. Međutim, društvo to ne ceni onako kako bi kovači reči to želeli,
postoji vidljiva provalija između njihovog subjektivnog mišljenja o svojoj
vrednosti i statusu u društvu i onog što se objektivizira kroz društvene
mehanizme raspodele statusa i vrednosti. I ta diskrepanca između subjektivnog i
objektivnog postaje i izvor i utoka osećaja većine intelektualaca da su oni
pozvani da te stvari promene, jer objektivno nikad nije dovoljno. U tom smislu
i pojedini intelektualci svoj angažman ne vide kao puko zaposlenje, posao koji
obavljaju od devet do pet kako bi maksimizovali svoj preferirani stil života.
Ne, biti intelektualac je supermenski posao koji traje 24 sata dnevno 365 dana
u godini, i kada drugi spavaju i idu na letovanje...</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Nego, da se vratimo Noziku... U jednom lepom pasusu, on to
sažima ovako (prevod preuzet iz časopisa <i>Nova srpska politička misao</i>, vol. X, no. 1-4):</div>
<blockquote class="tr_bq">
<div class="MsoNormal">
Od početka zabeležene misli intelektualci su nam govorili da
je njihova delatnost najvrednija. Platon je vrednovao sposobnost racionalnog
prosuđivanja iznad hrabrosti i želje i mislio da filozofi treba da vladaju;
Aristotel je smatrao da je promišljanje najviša delatnost. Nije iznenađujuće
što očuvani tekstovi svedoče o ovoj visokoj oceni intelektualne delatnosti. U
krajnjoj liniji, ljudi koji su formulisali ove ocene, koji su ih zapisivali sa
propratnim opravdavajućim razlozima, bili su intelektualci. Oni su sami sebe
hvalili. Oni koji su cenili druge stvari više nego promišljanje stvari pomoću
reči, bilo da je to lov ili moć, ili neprekidno čulno zadovoljstvo, nisu se
brinuli da ostave trajno zapisana svedočanstva. Samo su intelektualci smislili
<i>teoriju</i> o tome ko je najbolji.</div>
</blockquote>
<div class="MsoNormal">
Pre toga, kada pokušava da ograniči grupu ljudi na koju
odnosi ovu svoju hipotezu, Nozik kaže:</div>
<blockquote class="tr_bq">
<div class="MsoNormal">
Pod intelektualcima ne podrazumevam sve inteligentne ljude
ili ljude sa određenim nivoom obrazovanja, već one koji se, po svojoj vokaciji,
bave idejama izraženim u rečima, oblikujući tok reči koji drugi primaju. U ove
tvorce reči (<i>wordsmiths</i>) spadaju pesnici, romanopici, književni kritičari,
novinari magazina i dnevne štampe i mnogi profesori.</div>
</blockquote>
<div class="MsoNormal">
Ali kakve to veze ima sa novinarima iz prve rečenice? Pa i
nema prevelike, ako posmatramo novinara u empirijskom smislu, kao čoveka kome
je to zanimanje. Problem nastaje kad se novinarstvo shvati isuviše ozbiljno za
svoje dobro, kao svojevrsna kombinacija kovača reči – profesionalca i čoveka sa
pozivom da svetu iznova pokazuje skrivenu istinu. Naime, iako je novinarstvo
mnogo prozaičniji posao, takoreći zanat, često se može čuti da se u tom pozivu
krije nešto mnogo veće od onoga što vidimo na prvi pogled. I zaista, retka su
zanimanja koja se smatraju Pozivom (tako naši univerzitetski profesori rado
pišu udžbenike o novinarstvu kao pozivu, ali retko će smeti da ustvrde da su
šumarstvo i agronomija išta više od zanimanja), a takođe su retki pozivi koji
svoju struku ne ograničavaju samo čisto praktičnim smernicama i dobrim radnim
običajima, već su im potrebni visokoparni pisani i nepisani dokumenti koji
govore o etičkim normama profesije, potrebni su im svojevrsni ustavi koji će na
meta nivou da regulišu ono što čini Poziv. Tu nije dovoljan svojevrstan
univerzalni kantovski moral i zemaljski pozitivni zakon koji važi za bankare i
vodoinstalatere, Poziv ima i svoj etički i praktični kodeks koji na čisto
normativnom smislu propisuje ko pripada profesiji, a ko ne. Ako govorimo
konkretno o novinarskoj profesiji, tu se zanimanje i poziv ne poklapaju. Raditi
kao novinar je samo spoljni krug profesije, biti novinar je ono što čini Poziv.
</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Da pređemo, jelte, na stvar. Jedna usiljena debata o ulozi
novinara u doba kolere zvane internet je dospela i u naše krajeve. Ljudi su
počeli da koriste alternative klasičnim medijima, podjednako (ne) veruju
kolumnistima i blogerima, informišu se na Tviteru pre samih urednika novinskih
kuća i ostale stvari koje ljudi koji čitaju ovaj tekst već jako dobro poznaju.
To naravno nije moglo da prođe bez jedne klasične “vrapci u prašini” makljaže u
kojima se jednima spočitava da su brzopleti, neobjektivni i nepismeni, a
drugima da su spori, konzervativni i takođe nepismeni. O blogerima i njihovom
precenjivanju svoje trenutne uloge u društvu <a href="http://boljevac.blogspot.com/2011/07/kako-blogeri-uticu-na-sopstvenu-sujetu.html">sam pisao ranije</a>, problem je što
ni klasični novinari nisu daleko odmakli. Za razliku od blogera koji uglavnom
pišu za “porodicu i prijatelje”, klasični mediji jesu onaj ispupčeniji deo
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Gaussian_function">Gausove raspodele</a>, većina ljudi i dalje komunicira sa sferom javnog upravo
preko klasičnih medija (ne nužno i preko klasičnih kanala komunikacije).</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Problem nastaje kada klasični novinari svoj posao ne shvate
kao zanimanje, već kao poziv, što podrazumeva određeni ekskluzivitet u
posredovanju između javne i privatne sfere. A taj se ekskluzivitet topi velikom
brzinom, pogotovo u segmentu informisanja, kada je sve manje potrebno imati
posrednika između izvora i primaoca informacije. Trošak proizvodnje i plasmana
informacije se gotovo sveo na nulu, a takođe i vreme njenog prenosa. No, kako
ja ne bih razglabao o svemu tome, koga interesuje, datu temu je <a href="http://blogs.scientificamerican.com/a-blog-around-the-clock/2011/08/30/defining-the-journalism-vs-blogging-debate-with-a-science-reporting-angle/">temeljno obradio</a> Bora Živković, jedan od urednika internet izdanja časopisa Scientific American.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ono što me ovde interesuje je svojevrsna serija tekstova
uglednih srpskih novinara koja se tiče negativnog uticaja interneta na klasično
novinarstvo. To je zanimljiva priča kojoj možemo pritupiti sa fundamentalnog i
fenomenološkog nivoa.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
U fundamentalnom smislu, odnos koje novinarstvo ima prema
internetu je sličan odnosu koji je Toše Proeski imao prema svom automobilu.
Isprva mu donosi neverovatno veliku korist u odnosu na inpute i neprocenjivo
olakšava posao. Na kraju ga ubije. Jednostavno rečeno, novinar kao profesionalac postaje zamenjiv.
Kao što rekoh u nekom od prethodnih pasusa, informacija je prejeftina i prelako
ju je nabaviti da bi isplatila svog prenosioca. S druge strane, stavljanje u
konteskt date informacije, posao koji se smatra neprikosnovenim novinarskim
feudom, je takođe nešto u čemu novinari nisu najbolji. Taj posao mnogo bolje
obavljaju stručnjaci za datu oblast o kojoj se govori. Naprosto, za stavljanje
informacije u kontekst je bolje imati stručnjaka profesionalca u pojedinoj
oblasti koji će igrati ulogu novinara amatera nego obratno, imati novinara
profesionalca koji pritom nije stručnjak ni za šta konkretno. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Fenomenološki gledano, puno je zamerki koje neki od
profesionalnih novinara pripisuju raznoraznim sadržajima na internetu. Problem
sa tim zamerkama je što ne mogu da preskoče jednu logičku prepreku koja je
popularizovana tzv. <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Sturgeon%27s_law">Sterdženovim zakonom</a>. Naime, američki pisac naučne
fantastike Teodor Sterdžen je, braneći svoj žanr od napada profesionalnih književnih
kritičara koji su ceo žanr svrstavali u smeće tako što su kao primere izdvajali
najgore predstavnike, došao do jednostavnog zaključka da je najlakše naći loše
predstavnike jedne grupe i pomoću njih doći do generalnog stava o čitavoj
grupi. Prevedeno na temu o kojoj govorimo, a izrečeno Sterdženovim rečnikom –
iskaz da je 90% sadržaja na internetu smeće je prazan iskaz jer je 90% svega
smeće. Problem sa ovom vrstom logičke greške koja se ustalila pod nazivom
<a href="http://www.worldwidewords.org/qa/qa-nit1.htm">nit-picking</a> je u tome što je koriste obe strane u sporu koji opisujemo, a to
uopšte ne pomaže jasnijem sagledavanju problema. Jer upoređivanje najboljeg s
naše strane ograde sa onim što je najgore s druge strane i nije baš stvar zbog
koje će vaša profesorka logike biti ponosna. Jednostavno, normativno se ima
upoređivati sa normativnim, a stvarno sa stvarnim.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Najčešća praktična zamerka proizlazi iz romantične samopercepcije
novinara kao subjekata koji ispunjavaju dužnost plasiranja tačne, odnosno
istinite informacije (<a href="http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1013640">vidi prvi antrfile ovog članka</a> za primer). Ali to je čisto normativni
nalog profesiji koji naravno u stvarnom radu novinara uopšte ne mora da bude
otsvaren, kao što smo i svedoci da se često ne ostvaruje. Iz toga što nečiji
etički kodeks i naučena pravila profesije nalažu da se bude objektivan i veran
činjenicama ne sledi da će i rezultati biti takvi. Jedina instanca kojoj npr. i
klasični mediji i blogovi mogu da se obrate kao sudiji su njihovi korisnici.
Jer imati i zadržati čitaoce uz pomoć konstantnih laži i neobjektivnih analiza
nije baš posao koji je nekome pošao od ruke.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Druga zamerka koja se često pripisuje velikoj
internetizaciji javnog mnjenja je nerazlikovanje bitnog od banalnog, teza koju
je osobito prigrlio sarajevski student <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Andrew_Keen">Endru Kin</a> u svojoj poznatoj štampanoj
kritici interneta pod naslovom <i>Kult amatera</i>, a koga je na ovdašnjoj sceni
<a href="http://www.vreme.com/cms/view.php?id=648712">osobito prigrlio Teofil Pančić</a>, još jedan internetski kritičar. Naime, na
internetu sve prolazi, i svi smo svesni toga. Loši fotografi, loši reditelji,
loši veb dizajneri, loši blogeri, loši pisci erotske proze, svi su oni na
dohvat ruke. Nepostojanje instance koja će da razvrsta tu divljačku anarhiju
sputava one najbolje da isplivaju iz te zamućene bare. Međutim, taj argument ne
stoji iz dva razloga. Prvi je naime čisto na nivou principa i tiče se slobode
govora, a to je samorazumljivo da ga nemam nameru objašnjavati. Drugi razlog je
u pogrešnoj pretpostavci da decentralizovane odluke miliona korisnika interneta
ne mogu da svrtaju sadržaj po kvalitetu već je za to potrebna neka centralna
instanca, recimo u vidu urednika. Ne samo da svakodnevno empirijski utvrđujemo
da svojevrsni evoluciono-ekonomski (hajekovski) mehanizam vrlo uspešno funkcioniše
u rangiranju i deljenju internet sadržaja, već je cela naša kultura nastala na
taj način. Ne zato što su književni ili likovni kritičari odlučivali o tome šta
je dobro a šta ne, već tako što su pojedinačne odluke miliona ljudi dovele do
svojevrsnog demokratskog konsenzusa o tome.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Dalje, spreman sam da ustvrdim da su klasični mediji, a baš
iz razloga centralnog upravljanja, mnogo podložniji banalnostima u svom
sadržaju, iz prostog razloga kako bi sav taj prazan prostor predviđen za
sadržaj bio popunjen. Tako ekonomista Brajan Kaplan u <a href="http://econlog.econlib.org/archives/2011/03/the_case_agains_6.html">svom blogpostu</a> (sic!),
citirajući pisca Rolfa Dobelija koji u svom TED govoru <i>Protiv vesti</i> (PDF <a href="http://dobelli.com/wp-content/uploads/2010/08/Avoid_News_Part1_TEXT.pdf">ovde</a>)
daje argumente u prilog tezi da je svakodnevno praćenje vesti samo gubljenje
vremena, poentira iskazom da su vesti u suštini iluzija da nam se svaki dan
događa nešto bitno. Ova ogromna količina banalnosti u klasičnim medijima se pre
svega ogleda u nesavladivoj prevlasti političara i parapolitičara koji dominiraju
televizijskim programom i novinskim člancima samo zato što su novinari i
urednici na neki način baždareni da smatraju da je sve što bilo koji političar
u bilo koje doba dana izgovori bitno da se prenese javnosti, iako je mišljenje
većine političara ili analitičara o tim stvarima praktično ništa više relevatno
nego mišljenje koje o tim stvarima ima bilo koja prodavačica u kineskoj radnji.
Da, ima takvih stvari i na internetu, ali su u skladu sa sadržajem – besplatne.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Treća i poslednja zamerka na koju ćemo se osvrnuti je
primedba o stalnom opadanju kvaliteta sadržaja zbog otimanja tržišnog udela u
kome sve manje učestvuju klasični mediji poput recimo štampe. Na žalost,
govoriti o kvalitetu je jedan jako nezahvalan posao imajući u vidu svačije
subjektivne preference, ali mi se čini da je zahvaljujući internetu kao kanalu
komunikacije moguće pročitati mnogo više kvalitetnog sadržaja po mnogo nižoj
ceni nego da tog kanala komunikacije nije ni bilo (ovo naravno ne govorim o
srpskom internetu). Jednostavno, pogled na novinarstvo kao magiju koja dolazi
do opskurnih informacija iz arhiva i knjiga na stranim jezicima je jednostavno
nestao. Sada bloguju ekonomisti nobelovci (padaju na pamet <a href="http://www.becker-posner-blog.com/">Geri Beker</a> i <a href="http://krugman.blogs.nytimes.com/">Pol Krugman</a>), bulumenta naučnika koji se bave bilo humanističkim disciplinama, bilo
prirodnim naukama sada objavljuje svoje analize na blogovima i deli ih po
društvenim mrežama. Nije potrebno da im profesionalni mediji obezbede kanal
komunikacije uz pomoć koga će konzumentima kontekstualizovati informacije, kada
je uglavnom sve dostupno i bez posrednika.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Zaključak je takav da su online i offline mediji
komplementarni i da u ovoj formi ne bi postojali da njihovi sadržaji nisu
duboko isprepletani, jer im je suština u osnovi ista. Bar dok stvarnost ne
počne da liči na neki panel Elisovog <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Transmetropolitan">Transmetropolitana</a>.<br />
<br />
PS (dodato 01.01.2012.)<br />
Sad sam se setio da sam pre nešto više od dve godine imao jedan <a href="http://boljevac.blogspot.com/2009/08/pokusaj-odbrane-lazi-i-mrznje.html">više teorijski tekst</a> koji se bavio odnosom novinarstva prema konceptima neutralnosti/objektivnosti i slobode govora.</div>
</div>
Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-21451170649434183322011-11-24T23:52:00.001+01:002012-07-04T10:14:27.123+02:00Agro linkovi #14<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
1. <a href="http://blogs.the-american-interest.com/berger/2011/09/21/what-happens-when-a-leftist-philosopher-discovers-god/">What Happens when a Leftist Philosopher Discovers God?</a> –
Sociolog Piter Berger o desnim skretanjima Jirgena Habermasa.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
2. Evgenij Morozov, verovatno najpoznatiji protivnik sveopšteg
oduševljevanja moćima Interneta, kritikuje ispraznost savremene pojave “Internet
evanđelizatora” – <a href="http://www.tnr.com/print/article/books/magazine/96116/the-internet-intellectual">The Internet Intellectual</a>. <strike>Za čitanje je potrebno da se
besplatno registrujete, ali tekst potpuno vredi te dodatne neprijatnosti.</strike> Hvala komentatoru Zoonu što je dojavio za novi link koji ne zahteva registraciju.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
3. A tu je i svojevrsna dopuna tog, kao i teksta o gikovskom
anti-intelektualizmu Larija Sangera koji sam linkovao u dvanaestoj turi Agro
linkova – <a href="http://thesocietypages.org/cyborgology/2011/10/17/the-rise-of-the-internet-anti-intellectual/">The Rise of the Internet (Anti)-Intellectual?</a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
4. <a href="http://krugman.blogs.nytimes.com/2011/10/18/our-blogs-ourselves/">Our Blogs, Ourselves</a> – Pol Krugman o tome kako se naučne
rasprave sve više sele iz stručnih časopisa na blogove. Ovo naravno važi samo
za englesko govorno područje. Kod nas je stanje ipak bolje jer ne znamo šta je
u gorem stanju, nauka ili blogovi (kolumne).</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
5. <a href="http://www.foreignpolicy.com/articles/2011/10/28/black_market_global_economy?page=0,0">The Shadow Superpower</a> – O trenutno najjačoj svetskoj
ekonomiji iz hajekovske perspektive.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
6. Uticaj nestanka ženskih stidnih dlaka na ljudsko društvo –
<a href="http://freq.uenci.es/2011/10/14/disappearance/">Disappearance</a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
7. Zašto fudbaleri varaju i zašto to rade jako malo - <a href="http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0026017">Receivers Limit the Prevalence of Deception in Humans: Evidence from Diving Behaviour in Soccer Players</a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
8. <a href="http://chronicle.com/article/Raymond-Tallis-Takes-Out-the/129279/">Raymond Tallis Takes Out the 'Neurotrash'</a> - U kome se
objašnjava Talisovo gledište o opsednutosti savremenih humanističkih disciplina
“neuromanijom” i “darvinitisom”</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
9. <a href="http://thequietus.com/articles/06112-mayhem-vs-nwa">De Mysteriis Dom N.W.A: The Similarities Between Mayhem And Gangsta Rap</a> – O tajnim vezama Varga Vikernesa, Ajs Kjuba i Džejmsa Blejka,
odnosno – kako smo svi postali hipsteri</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
10. Empirijska primena Danbarovog broja - <a href="http://www.technologyreview.com/blog/arxiv/26824/?p1=Blogs">Human Brain LimitsTwitter Friends to 150</a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
11. <a href="http://www.foreignpolicy.com/articles/2011/11/10/kyrgyzstan_twitter_journalism">Twitter vs. the KGB</a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
12. <a href="http://www.orionmagazine.org/index.php/articles/article/6474/">Deep Intellect: Inside the mind of the octopus</a> – Fascinantna
priča o najinteligentnijim morskim nekičmenjacima, hobotnicama.<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
13. <a href="http://farmtoconsumer.org/quail-hollow-farm-dinner.htm">Farm-to-Fork Dinner Fiasco</a> – Ako se pitate zbog čega treba
omogućiti ljudima da pucaju u one koji nepozvani dolaze na njihov posed
(pogotovo što se radi o državnim službenicima), onda su argumenti u ovom
tekstu.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
14. <a href="http://blogs.wsj.com/ideas-market/2011/10/27/best-abstract-on-a-scientific-paper-ever/?mod=WSJBlog">Best Abstract on a Scientific Paper Ever?</a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
15. <a href="http://www.funnyordie.com/lists/e0cb0351f6/presidential-candidates-explained-through-dungeons-and-dragons-character-sheets">Presidential Candidates Explained Through Dungeons and Dragons Character Sheets</a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
16. <a href="http://birdbook.org/">Andrew Zuckerman: Bird</a> – Fascinantna prezentacija
Cukermanove knjige fotografija koja se bavi pticama</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
17. <a href="http://exopolitics.blogs.com/exopolitics/2011/11/mars-visitors-basiago-and-stillings-confirm-barack-obama-traveled-to-mars.html">Mars visitors Basiago and Stillings confirm Barack Obama traveled to Mars</a> – Krnja verzija teksta o Obaminom putovanju na Mars koji je
naravno skinut sa mreže nekoliko dana posle objavljivanja. Zato što je istinit!<br />
<br />
18. <a href="http://pescanik.net/2011/11/nocobdija-ili-raspikuca/">Noćobdija ili raspikuća</a></div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal">
</div>
</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-13474568104483121192011-10-15T22:17:00.000+02:002012-07-03T13:45:40.274+02:00Devedesete u svoja četiri zida<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
Pošto su valjda svi imali da kažu nešto pametno na temu
devedesetih koje su se desile našem lepom Beogradu prethodnih dana, tako i ja
nastavljam sa svojom proverenom praksom u kojoj iščitavam tuđe analize a onda
ih relativno inteligentno kompiliram, kupeći slavu, kajmak i pažnju mlađih
punoletnica na Fejsbuku. Tema ovog teksta je svakako onaj infamozni muzički
festival pod imenom <i>Volim devedesete</i> koji je svojski išutiran na srpskom
internetu, a sve zahvaljujući tome što (za razliku od tih devedesetih) danas
ipak imamo struju i stabilne internet konekcije.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
U stvari, da budemo precizniji, ako izuzmemo infantilne
razbibrige alternativnih evanđelista o lošem muzičkom ukusu (tipa "Bjesovi
više nego Duck" ili "Sabljaru je duži nego Srletu iz Moby
Dicka"), sam muzički festival uopšte nije ni kritikovan, jer iskreni da
budemo, tu i nije bilo materijala za kritiku. Organizatori su jednostavno
videli šta je profitabilno i rešili da na tome zarade pare. I svi ćemo se
složiti da je to jedan sasvim legitiman poslovni poduhvat. Da ne zarađuju pare
od koncerata, ti ljudi bi se odavno preorijentisali u muzičke kritičare,
blogere i "pripadnike civilnog društva".</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
No, to nije bitno. Ono što jeste kritikovano su devedesete
kao takve, jedan vremenski isečak koji nam se desio, jedan semantički konstrukt
koji se zahvaljujući čarolijama srpskog jezika uglavnom vezuje za one stvari
zbog kojih svi drhtimo i dobijamo aritmiju. I naravno, kao što i ume da bude sa
lakim metama, desi vam se da promašite sve i - sledstveno tome - ne pogodite
ništa. Tj. prostije rečeno, devedesete kao jedan istorijski period je vrlo lako
kritikovati i plakati za izgubljenim godinama, problem je u tome što se to radi
povodom nekog koncerta koji drže ljudi čija je jedina krivica u tome što je njihova muzika
imala tu sreću da bude popularna u istom istorijskom periodu. Možemo samo
zamisliti šta bi se desilo da su se u Areni sakupili maketari koji sklapaju
modele aviona iz Drugog svetskog rata, koliko bi oni lekcija o Aušvicu,
tenkovima, atomskim bombama i nevinim žrtvama dobili.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ono što je karakteristika svih ispisanih kritika je pomalo
skandalozna količina zamene teza i <i>cherry pickinga</i>, gde se (1) raspravlja o
nečemu što sa konkretnom manifestacijom nema nikakve veze, (2) ako se i
pokušava uspostaviti veza između muzičkih i istorijskih devedesetih, onda se to
radi pomoću sa dna kace izvučene teorije zavere o tome kako je tu vrstu glazbe
tada stvorio Miloševićev režim i (3) kada se govori o istorijskim devedesetim,
onda se <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Cherry_picking_%28fallacy%29">cherry picking</a> metodom i jeftinim anegdotalnim dokazima pokušava
diskredovati sve što ima korelativnu vezu sa tim vremenom samo zato što se,
jelte, hronološki sa njim poklapa. Da se razumemo, vremenske korelacije umeju
da budu zabavne i korisne u brzoj raspravi sa intelektualnim protivnicima, ali
u ozbiljnoj analizi ih je najbolje ostaviti u kesi sa iskorišćenim kondomima.
Jer se ista korelativna evidencija može primeniti i za druge stvari koje su se
desile devedesetih. Recimo rok muzika i sportski uspesi, koje bismo takođe
morali da odbacujemo kao najveću grozotu, a samo zato što su se zbili u tom
periodu.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ako malo pogledamo o čemu se tu zaista radi, videćemo jedan
klasičan sukob generacija, tj. bolje rečeno - jedan sukob nepomirljivih
nostalgija. I dok se jednima na spomen dizelaške muzike okidaju sinapse u mozgu
koje ih podsećaju na lošu političko-ekonomsku situaciju i rat, drugima je to
podsećanje na jedino detinjstvo koje su imali, dok se konačno trećima
(najmlađima) ne okida ništa osim centra u mozgu koji je zadužen za razvrat i
zajebanciju. E sad, to što su najglasniji i medijski najrasprostranjeniji ovi
prvi, tome imamo da zahvalimo gotovo sveopšti konsenzus da nam uskoro sledi
smak sveta. I sasvim je legitimno i biološki
opravdano da nas određeni nadražaji iz spoljnog sveta sećaju na određene
događaje samo iz razloga njihove istovremenosti, ali stvaranje
uzročno-posledične veze između te dve stvari je jedna od najelementarnijih
grešaka logike. Nije logično pronalaziti uzročno-posledičnu vezu između
određene muzike i duha vremena (ovde ne govorim u terminima teorije kulture,
već u terminiima logike), kao što nije logično pronalaziti kauzalnu vezu između
gubljenja nevinosti i pesme koje ste u tim trenucima slušali.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ako sa logičkog pređemo na politički ili kulturološki teren,
videćemo da se radi o već spomenutom sukobu dveju nostalgija čiji je okidač
<i>mainstream</i> muzika devedesetih. Jednima devedesete predstavljaju jedine godine
detinjstva koje ljudsko biće može imati i izlišno je očekivati da ti ljudi tom
periodu po sebi daju negativnu konotaciju. <a href="http://veryevolved.com/2009/02/neuroscience-and-nostalgia/">Funkcija našeg mozga</a> je takva da se
bolje priseća lepih stvari koje su nam se dogodile u prošlosti i da to povezuje
sa drugim stvarima sa kojima su bile u korelaciji. Jednostavno rečeno,
očekivati od ljudskog bića da ima negativna sećanja na svoje detinjstvo i
mladost je jalov posao ma koliko istorijsko vreme u kome je to biće živelo
zaista bilo loše po nekim pokazateljima. Drugima devedesete predstavljaju
najgori period života, a zajedno sa njima u isti koš idu i svi psihološki trigeri
koji sećaju na to doba.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ono što mene najviše interesuje u vezi sa ovim slučajem je
sveopšte učitavanje nekakve političke agende <i>mainstream</i> muzici devedesetih koja
nam se pre par dana ponovila u Areni, tj. vrlo na silu konstruisan stav da
povratak takve muzike poziva na povratak tih vremena, vrednosnih matrica i
ostale velike reči u rangu "šestog oktobra" i sličnih. I to se ne
radi zbog toga što je ta muzika zasićena nekim političkim sadržajem, već
naprotiv, baš iz razloga što je vrišteće apolitična. Jedan od omiljenih
sportova domaće intelektualne elite je da se užasava proizvoda masovne kulture
koji nemaju eksplicitno izgrađen stav o društvu u kome nastaju (osim žižekovaca
koji i iz iskaza molekularne biologije umeju da iščitaju političke stavove), da
ih smatraju nepotrebnim smećem, a da njihove konzumente svrstavaju u idiote baš
onako kako bi to učinio brucoš sa FPN-a posle čitanja loše prepevanih spisa
starogrčkih političkih filozofa. Jer ovde se ne radi o koncertu nekog Baje
Malog Knindže (izvinjavam se na eventualnoj pogrešnoj upotrebi velikih slova) ili
Marka Perkovića Thompsona, već o ljudima čija se cela agenda završavala na
spravljanju muzike koja ne bi imala nikakvo dublje značenje od onoga koje na
prvu loptu dobijemo. To se naravno za određene pripadnike intelektualne elite u
Srbiji doima kao neoprostiv greh, odsustvo eksplicitnog političkog stava je
isto što i podrška tada postojećem.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Otud i pokušaj poređenja sa gej paradom koji impliciram u
naslovu. Ovde se uopšte ne shvata da je propagiranje slobode okupljanja načelo
koje može važiti samo univerzalno ili nikako. Ako uspostavljamo neke principe
podobnosti u borbi za kulturnu i političku hegemoniju, onda ne treba da čudi što
bitku za tu hegemoniju dobijaju oni koji imaju više bejzbol palica u posedu i
koji samo dosledno primenjuju onu političku filozofiju koju bi i njihovi
intelektualni protivnici primenjivali, samo kad bi znali u toj borbi za koji
kraj da uhvate palicu.</div>
</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-49225277477603893022011-09-30T20:51:00.000+02:002012-07-02T23:48:01.957+02:00Agro linkovi #13<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Treba održati nekako ovaj blog u životu, a prošlo je tri meseca od poslednje ture linkova.<br />
<br />
1. Verovatno najbolji tekst o ekonomiji i psihologiji video igara koji sam pročitao u poslednje vreme - <a href="http://insertcredit.com/2011/09/22/who-killed-videogames-a-ghost-story/">Who killed videogames? (a ghost story)</a><br />
<br />
2. Kako neurobiologija može uticati na krivično pravo u budućnosti - <a href="http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2011/07/the-brain-on-trial/8520/">The Brain on Trial</a><br />
<br />
3. Kad smo već tu, dolazimo do velikog problema kada pomešamo muške genitalije, mesečarenje i krivično pravo - <a href="http://blogs.scientificamerican.com/bering-in-mind/2011/05/20/sex-sleep-and-the-law-when-nocturnal-genitals-pose-a-moral-dilemma/">Sex, Sleep and the Law: When Nocturnal Genitals Pose a Moral Dilemma</a><br />
<br />
4. Sjajan tekst o Knobeovom efektu, gde se pokušava objasniti zašto imamo tendenciju da negativne nenameravane posledice delanja pripisujemo namernim odlukama zlih aktera, a iste takve pozitivne posledice uzimamo kao normalne - <a href="http://philosopherinthemirror.wordpress.com/2011/06/24/the-anatomy-of-intentional-action/">The anatomy of intentional action</a><br />
<br />
5. Odbrana koncepta “slobodne volje” - <a href="http://blogs.discovermagazine.com/cosmicvariance/2011/07/13/free-will-is-as-real-as-baseball/">Free Will Is as Real as Baseball</a><br />
<br />
6. Zašto nauka nikad nije normativno neutralna - <a href="http://www.nytimes.com/2011/07/31/opinion/sunday/biased-but-brilliant-science-embraces-pigheadedness.html">Biased but Brilliant</a><br />
<br />
7. Zašto ekspertske prognoze nisu ništa bolje od onoga što bi prognozirali obični laici – <a href="http://www.cato-unbound.org/2011/07/11/dan-gardner-and-philip-tetlock/overcoming-our-aversion-to-acknowledging-our-ignorance/">Overcoming Our Aversion to Acknowledging Our Ignorance</a><br />
<br />
8. Evoluciona biologija objašnjava kraći životni vek kod mužjaka mnogih vrsta - <a href="http://www.wired.com/wiredscience/2011/08/why-males-die-young/">Drive to Impress Females Pushes Males Toward Early Graves</a><br />
<br />
9. S druge strane, evoluciona biologija takođe objašnjava zašto muškarci biju žene - <a href="http://www.newscientist.com/article/dn20976-domestic-violence-gets-evolutionary-explanation.html">Domestic violence gets evolutionary explanation</a><br />
<br />
10. O neželjenim posledicama organizovane populacione politike u Kini, odnosno kako država ne može da kontroliše društvo a da to ispadne dobro - <a href="http://www.foreignpolicy.com/articles/2011/06/27/where_have_all_the_girls_gone?page=full">Where Have All the Girls Gone?</a><br />
<br />
11. Ako još niste videli ovaj tekst, stanfordski zatvorski eksperiment 40 godina kasnije - <a href="http://www.stanfordalumni.org/news/magazine/2011/julaug/features/spe.html">The Menace Within</a><br />
<br />
12. Još jedan prilog debati novinara i blogera, sa posebnim osvrtom na ničim utemeljenu aroganciju ovih prvih - <a href="http://blogs.discovermagazine.com/notrocketscience/2011/06/28/am-i-a-science-journalist/">Am I a science journalist?</a><br />
<br />
13. Zašto je korisno da dečja igrališta ne budu bezbedna - <a href="http://www.nytimes.com/2011/07/19/science/19tierney.html?_r=3">Can a Playground Be Too Safe?</a><br />
<br />
14. Ova gospođa upravo tvrdi da pornografija uzrokuje islamski terorizam - <a href="http://www.thepublicdiscourse.com/2011/08/3651">Pornography and National Security</a><br />
<br />
15. Moja omiljena obrnuta korelacija dužine penisa stanovnika određenih zemalja i ekonomskog razvoja tih zemalja – <a href="http://www.theatlanticwire.com/global/2011/07/chart-penile-length-leads-little-economic-growth/40117/">Chart: Penile Length Leads to Little Economic Growth</a><br />
<br />
16. <a href="http://jacobinmag.com/blog/?p=632">Joan Robinson’s “Open letter from a Keynesian to a Marxist”</a><br />
<br />
17. O neuništivosti utopizma - <a href="http://chicagoboyz.net/archives/23417.html">A Star Trek Utopia? We’re Living in It</a><br />
<br />
18. O petlu koji je živeo 18 meseci – pošto mu je odsečena glava – <a href="http://www.miketheheadlesschicken.org/story.php">Mike’s Story</a><br />
<br />
19. Jedan fenomenalan fotoprojekat o deci i mestima gde spavaju - <a href="http://www.jamesmollison.com/wherechildrensleep.php">Where Children Sleep</a><br />
<br />
20. <a href="http://www.prospectmagazine.co.uk/2011/07/postmodernism-is-dead-va-exhibition-age-of-authenticism/">Postmodernism is Dead</a><br />
<br />
21. Boris Dežulović u stilu jednog Mareja Rotbarda - <a href="http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/117447/Default.aspx">Država građanima u Hrvatskoj ne služi baš ni za što</a><br />
<br />
22. O nadmenosti srpske kulturne elite - <a href="http://www.danas.rs/danasrs/kolumnisti/filharmonija_i_nekultura.889.html?news_id=223616">Filharmonija i nekultura</a></div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-35335365173432613062011-08-12T03:17:00.009+02:002012-07-02T22:39:13.765+02:00Svetlana Slapšak je lažovčina.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Neko bi, možda, probao da ospori istinitost izjavne rečenice kojoj sam dodelio ulogu naslova: insistirao bi na činjenici da je za laž, osim nestinitosti iskaza, neophodan uslov i namera da se drugi dovedu u zabludu, iliti da se obmanu. Gomilu budalaština iz napisa <a href="http://pescanik.net/2011/07/lazna-fantastika/">“Lažna fantastika“</a> pripisao bi osobi sa manjkom obrazovanja i viškom nadobudnosti, osobi koja ima poteškoća u korišćenju viših kognitivnih funkcija (ukoliko ih poseduje). Ponosna potpisnica teksta − Svetlana Slapšak – ispala bi glupača (vanserijska glupača, ali, ipak, samo glupača). Oni skloni eufemizmima i/ili političkoj korektnosti rekli bi da je u pitanju osoba koja greši jer ne zna šta radi. Narodski rečeno − neko ko stalno pokušava da pametuje, a uvek ispada glup u društvu. Ali, ako je broj netačnosti u tekstu veći od broja rečenica (pedeset, i naslov ubrojan) – to nije moguće opisati kao veliki broj grešaka, niti prosto pripisati VELIKOJ gluposti: da je tolika glupača ne bi umela ni da sastavi pedeset rečenica! Da izbegnem nesporazume: glupan/glupača se odnosi na mentalno normalnu osobu koja je neupotrebom svojih potencijala dovela sebe u stanje samoskrivljene maloumnosti. Dakle, u pitanju su laži, izrečene ili implicirane svejedno. A zbog njihove brojnosti bilo bi prosto nepristojno ne upotrebiti augmentativ − lažovčina! Tačka. <br />
<br />
Ipak, pre nego što počnem da odmotavam klupko laži rečenicu po rečenicu, da se ogradim i od potencijalnih prigovora analitičkih pedanata: pretpostavka o mešavini lupetanja i podmetanja (autorka bi bila hibrid lažovčine i glupače) nije prihvatljiva iz metodoloških razloga – nemamo jasan kriterijum za razlikovanje ta dva slučaja. A pošto je u pitanju osoba koja ima akademsko zvanje, plauzibilnije je pretpostaviti da namerno obmanjuje. Sa velikim žaljenjem moram da odbacim i pretpostavku da je u pitanju fantastična priča: iako sam se ježio tokom čitanja (a nekoliko puta sam se i štrecnuo), ne može biti reči o horor priči. Jednostavno ne ispunjava formalne uslove: tekst ne poseduje ni fabulu niti siže, a kamoli smislenu narativnu strukturu. <br />
<br />
Nabrajanje laži otpočinje oksimoronskim naslovom: ”Lažna fantastika”. Ni ”istinita fantastika” ne postoji. I to iz prostog razloga što je za fantastiku, po definiciji, realnost (kao osnovni kriterijum istinitosti za iskaze koji referiraju na stvarnost) – nebitna (uverljivost je nešto drugo, sasvim različit kriterijum). U istom smislu ne postoji ”bljutava/ukusna toplota”.<br />
<br />
<blockquote>
<i>Obožavam naučnu i nenaučnu fantastiku u svim oblicima, od knjiga, televizije, filma, sve do stripa.</i></blockquote>
<br />
Fantastika se ne deli po kriterijumu naučnosti, već po narativnim žanrovima (postoje i formalni žanrovi, na primer, u književnosti − pesma, pripovetka, roman…), a oni se ne dedukuju iz teorijskih postavki (i ne mogu biti u ekskluzivnom ili/ili odnosu), već se generišu kodiranjem motiva i narativnih ”dekora” i kanonizuju se paradigmatskim delima koja reprezentuju određeni narativni žanr i njegov senzibilitet (za epsku fantastiku, na primer, paradigmatska dela su <i>Konan</i> i <i>Gospodar prstenova</i>). Nova dela, osim što mogu i mešati žanrove, mogu se držati postojećih kodova, mogu ih menjati, ili mogu uspostavljati nove kodove i kanone. Naučna fantastika jeste jedan žanr (još od Verna i Velsa) među drugim žanrovima, a ”nenaučna fantastika” nema na šta da referira. <br />
<br />
Pojednostavljeno rečeno, oblici narativnih umetnosti (gde spada i fantastika) su književnost, pozorište, film i strip. Mediji u kojima se narativne umetnosti oblikuju − jesu jezik (pisani, prvenstveno), scena, film i strip. Knjige, televizija, bioskopi, Internet… − jesu kanali. <br />
<br />
Peta laž u prvoj rečenici, što se vidi i iz daljeg teksta, tiče se prvonapisane reči – samo ne znam da li laže da voli naučnu fantastiku, ili laže da ono što voli spada u neki žanr fantastike – ili oboje… <br />
<br />
<blockquote>
<i>Neumorno gledam sve epizode pet glavnih serija Star Trek (među mojim ukućanima važi ime Star Drek, koje jasno pokazuje stav prema mojoj popkulturnoj slabosti), Stargejte (tri serije do sada), Galaktika, Andromeda i druge: nema mnogo dobrih. </i></blockquote>
<br />
Zapravo, ono čega nema jesu sporedne serije franšize <i>Zvezdanih staza</i>, a ima bar još nekoliko nepomenutih naučnofantastičnih serija boljih od <i>Andromede</i>, a i od <i>Zvezdanih staza</i> − a ni sama autorka nije uspela da pobroji sve dobre, iako tvrdi da ih nema mnogo. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Sve su one po definiciji jeftine, sa modelićima koji vise na koncu pred kamerom, uvek istim enterijerima, i ponekim gipsano-kartonskim čudovištem, i, ako ponestane zapleta, tučom. </i></blockquote>
<br />
Nešto može biti ”jeftino” u ekonomskom (malo košta) ili u vrednosnom (niskog kvaliteta) smislu, ali ne može biti jeftino ”po svom pojmu” – osim, možda, samog pojma ”jeftino”. Dakle, u pitanju je ekonomski smisao − autorka je u prethodnoj rečenici prihvatila da bar neke serije jesu dobre, a time je logički onemogućila sebe da u ovoj ustvrdi kako su sve vrednosno jeftine. Po svoj prilici, sve serije će i u budućnosti ostati jeftine, jer izgradnja pravog <i>Enterprajza</i> (umesto modela) i funkcionalnog vorpa − o stvaranju čudovišta genetičkim inženjeringom da ne govorimo − zahteva više novca nego što svi producenti na svetu imaju u zbiru. E, da – tuču će verovatno izazvati oni koji su time ostali uskraćeni za gomilu Nobelovih nagrada… <br />
<br />
<blockquote>
<i>Kvalitet SF je zavisan pre svega od dijaloga i ideja: to je prevashodno retorički žanr, u kojem se izvežbavaju odbrana i napad na opšteljudske osobine, prikazane kroz različitosti - vanzemaljaca, njihovih običaja, verovanja i filozofije.</i></blockquote>
<br />
Kvalitet bilo kog dela u narativnim umetnostima pre svega zavisi od priče i od načina na koji je ispričana (u tom smislu su sva dela u narativnim umetnostima pomalo retorička). Kvalitet žanrovskog dela zavisi i od stepena u kom sadrži (ili uspešno uspostavlja) kodove i kanone žanra. Predmete antropološkog proučavanja pre svega proučava – antropologija. Naravno, postoje dela koja su neko antropološko pitanje uspešno pretvorila u priču (<i>Izopačene životinje</i> Verkora, na primer), ali to nije žanrovsko obeležje naučne fantastike − to je kontigentna osobina dela, a ne kriterijum za svrstavanje. Možda nepotrebno, ali uputio bih na <i>Zonu sumraka</i> kao seriju koja svoju vrednost duguje idejama, i na <i>Fajerflaj</i> − u kojoj su to dijalozi. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Veoma važan deo ovog retoričkog bavljenja etičkim problemima je podrazumevajuća jednakost Zemljana.</i></blockquote>
<br />
Etičkim problemima se bave etičari, a pisci se bave pričama, tačnije – pisci vredni čitanja dobro pričaju priče. Ne znam šta bi tročlana sintagma na kraju trebalo da imenuje… <br />
<br />
<blockquote>
<i>Tu su serije Star Trek posebno važne, jer od samoga početka propovedaju - komunizam.</i></blockquote>
<br />
Naravno, ovde se ne misli na najkrvaviju ideologiju u ljudskoj istoriji, nego, prilično proizvoljno, na utopije <i>made by</i> Mali Perica – ”ala bi to bilo lepo da su kuće od čokolade…” Osobe s takvim stavovima komunisti su zvali – ”korisni idioti”. No, ništa od toga nije vezano za <i>Zvezdane staze</i>.<br />
<br />
<blockquote>
<i>Ne samo da su društveni problemi, kao što su glad, nejednakost i eksploatacija iskorenjeni, nema novca (sem u primitivnim kulturama), u politici svemira vladaju federalizam i nesvrstanost, nego su i i ljudi postali bolji, uživaju u razvijanju svoga znanja, kulture, talenata. </i></blockquote>
<br />
Novac, naravno, postoji − zove se <i>Federation Credit</i> za internu upotrebu, a za međucivilizacijsku razmenu koristi se <i>Gold Pressed Latinum</i>. Retko se pojavljuje zbog pojednostavljenja konteksta za priču (kao što u seriji <i>Zvezdana kapija</i> skoro svi vanzemaljci govore engleski, iako imaju svoj jezik) i zbog postojanja replikatora koji sintetišu sve što je nekome potrebno pa se potreba za sticanjem razmenom relativno retko javlja; kao što je Rodenberi isticao: buduće društvo je prikazao utopijski da bi se dovoljno razlikovalo od savremenosti, upravo da bi izbegao političke teme – a ne da bi ih uvodio. Istorija naučne fantastike je puna takvih utilitarno uvedenih infantilnih premisa, poput onih o malim zelenim vanzemaljcima, o ekonomiji bez novca, ili o tuđinima koji redovno govore engleski. <br />
<br />
<blockquote>
<i>To je posebno vidljivo u seriji Star Trek - Sledeća generacija, u kojoj posada svemirskoga broda neguje pozorište i koncerte. </i></blockquote>
<br />
Nema ničeg ”posebno vidljivog” u činjenici da članovi posade − koji su bili među najboljima na najprestižnijoj akademiji − tokom svog višegodišnjeg, ili višedecenijskog življenja na prestižnom svemirskom brodu priređuju predstave. To nije simptom po kome se može davati dijagnoza društva. Uostalom, čak je i Neron <i>negovao pozorište i koncerte… </i><br />
<br />
<blockquote>
<i>Američka komunistička utopija imala je svoj prostor u popularnoj kulturi, gde je niko nije dirao. </i></blockquote>
<br />
Da se ne ponavljam o učitavanju komunizma: najpoznatiju utopiju u popularnoj kulturi u Americi napisala je Ajn Rend – kapitalističku utopiju <i>Atlas je slegao ramenima</i>. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Veza sa naukom, posebno “tvrdim” naukama, ključno je opredelila SF žanr, počev od Žil Verna, koji je praktično izmislio žanr da bi u njemu opisao sva tehnička čuda koja su logično izlazila iz ostvarenja industrijskog 19. veka, ali nije bilo nikoga da razmišlja o novim upotrebama, i da ih poetizuje: jedino je železnica uspela da mimo Verna uđe i u prozu i u poeziju. </i></blockquote>
<br />
Veza s naukom nije ključno opredelila naučnu fantastiku, upravo je spoj nauke i fantastičnosti njenih posledica doveo do stvaranja posebnog žanra. Razvoj nauke je obećavao dosezanje zvezda pa su ljudi počeli da maštaju šta bi sve mogli da dožive u tom kosmosu... <br />
<br />
<blockquote>
<i>Linija ozbiljnog, naučno zasnovanog promišljanja drugih svetova se nastavila, premda je tanka. </i></blockquote>
<br />
Nije lepo mešati futuristiku i naučnu fantastiku, to je uvredljivo za SF. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Najbolji primer visoke književnosti koji se približava SF je delo američke književnice Ursule Le Gvin, koja kao antropolog uvodi teme socijalnih problema, ekologije, rasizma, feminizma, i poliseksualnosti u svoje cikluse romana i priča o imaginarnim svetovima, kakav je recimo Zemljamore. </i></blockquote>
<br />
Nejasno je da li Ursulu Legvin (ne Le Gvin) navodi kao primer pisca koji se približava naučnoj fantastici (što bi bilo netačno), ili kao jednog od pisaca čiju vrednost prepoznaju i oni koji ne vole naučnu fantastiku, što jeste tačno. Mada, najbolji primer bi pre bio Filip K. Dik, verovatno najcitiraniji ne-filozof u filozofskoj literaturi tokom poslednjih decenija prošlog veka. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Njen roman Leva ruka tame, sa bićem iz svemira koje periodično menja pol, je jedna od najuzbudljivijih knjiga o kulturnim konvencijama koje danas tako katastrofalno opredeljuju politiku i ljudska prava. </i></blockquote>
<br />
Ovo poslednje je skoro tačno: zbog vladajućih kulturnih konvencija koje insistiraju na kolektivnim i grupnim identitetima kao nužnim za suštinu pojedinca (nacija, klasa, rasa, rod, konfesija…) suspenduju se temeljna ljudska prava na život, slobodu, svojinu i ličnu potragu za srećom, iako su sva legitimna ljudska prava izvedena upravo iz njih. Osim pomenute, ne treba zaboraviti ni Herbetovu <i>Dinu</i> (najrazvijenija i najodrživija nezemaljska ekologija), Lemov <i>Solaris</i>, ili Simakov <i>Grad</i>. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Po osnovnom ključu za čitaoca, da poznaje i priznaje kodove žanra, SF žanrovi su zapravo najbliži bajci.</i></blockquote>
<br />
Naučna fantastika je žanr i ima svoje podžanrove (ne žanrove). Ko poznaje kodove i kanone žanra zna da je naučna fantastika najbliža epskoj fantastici i hororu, a ne bajci. Naravno, uvek postoje primeri koji povezuju bilo koja dva žanra: na primer, <i>Zvezdani ratovi</i> su naučnofantastično delo sa strukturnim elementima bajke. <br />
<br />
Kad smo kod bajki, one se bitno razlikuju od žanrovske književnosti upravo po tome što za njih etika jeste konstitutivni element. Klasične bajke, one iz usmene književnosti, imaju i etičku funkciju – da deci, kod koje se sposobnost moralnog mišljenja tek formira, na primerima pokaže šta je suština morala: <i>razlikovanje</i> dobra i zla. U teorijskoj etici tu funkciju vrši Kantov kategorički imperativ. Nije poenta bajki u pobedi dobra, niti u sretnom kraju, već da pokažu da je neophodan uslov za prevagu dobra nad zlom – njihovo razlikovanje. U ovom smislu, potpuna suprotnost bajkama su utopije: u njima se željeno stanje stvari pretpostavlja kao osnov moralnosti, iako upravo time suspenduju sam moral. Što bi Kant rekao, koriste se instrumentalnim imperativom. Takve su, na primer, radikalne kolektivističke ideologije koje apsolutizuju određeno stanje društva – one su u bukvalnom smislu ideologije zla − fašizam, komunizam, rasizam… <br />
<br />
Žanrovi, pak, nemaju takav konstitutivan elemenat u sebi. Odlično žanrovsko delo može biti bilo protiv moralnosti, bilo za. Hajnlanov <i>Građanin galaksije</i> je još jedan primer koji svojom pričom ističe suštinu moralnosti. Asimovljeva <i>Zadužbina</i> bi bila primer naučnofantastičnog dela koje suspenduje moral svojom totalitarnom vizijom društva. Ali, oba romana su žanrovsko-estetski odlična. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Ovo ogromno područje proizvođenja značenja je davno napustilo male zelene, premda još dobar deo SF kulture ekspolatiše strah od drugoga. </i></blockquote>
<br />
Horor je povezan sa eksploatacijom straha, a to je već drugi žanr. <br />
<br />
<blockquote>
<i>No bajka i verovanja su našli nov izraz, napuštajući nauku i tehniku.</i></blockquote>
<br />
Niti su bajke naučne, niti su napustile nauku, niti su žanrovi fantastike svodivi na naučnu fantastiku ili na bajku. Priče koje se pričaju u bajkama se razlikuju od priča u naučnoj fantastici, hororu, krimiću, epskoj fantastici… Razlike se uočavaju i u formama pripovedanja, i u morfologijama narativa i u funkcijama. No, ovo nije mesto za prepričavanje Propa. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Nesumnjivo je najbolji primer takvoga pisanja imaginarni svet Dž. R. R. Tolkina, čije delo, zasnovano na skandinavskoj i anglosaksonskoj mitologiji, upozorava na strahote i opasnost drugog svetskoga rata. </i></blockquote>
<br />
<i>Gospodar prstenova</i> jeste jedan od najboljih romana dvadesetog veka, ali sa svojom originalnom mitologijom i nema nikakve veze s Drugim svetskim ratom. Sam Tolkin je više puta opovrgavao slične pokušaje plitkog učitavanja, kao što znaju oni koji su čitali i predgovor. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Njegov prijatelj i pripadnik iste književne grupe u Oksfordu, Inklingovci, koja je sastajala u istome pubu nekih dvadeset godina, K.S. Luis, otišao je u neku vrstu hrišćanstva, premda ga je Tolkin opominjao na opasnost.</i></blockquote>
<br />
Luisove priče, pak, imaju veze s tim ratom… Ali, više s decom i dečjom maštom. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Njegova fantastična hronika o Narniji je postala dodatno popularna zbog filmske serije, ali je, u poređenju sa Tolkinovim romanima, naprosto dosadna. </i></blockquote>
<br />
Luis je pisao isključivo dečju fantastiku (Tolkin i epsku), a emotivna zanimljivost dela (za razliku od kvaliteta) jeste stvar senzibiliteta… Kao što je to i izbor omiljenog žanra. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Postoji samo jedna stvar zbog koje Tolkin nije prvi među mojim omiljenim SF autorima: u njegovim romanima ima veoma malo, ili uopšte nema sunčeve svetlosti. </i></blockquote>
<br />
Da prestanem da se ponavljam: u daljem tekstu nijedan pomenuti autor ne spada u SF. Kao ni Tolkin. A što se sunčeve svetlosti tiče, nje ima u velikim količinama u Dini, koja jeste SF roman. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Danas su stvari veoma različite: inteligentnih SF autora ima ogromno, to je jedan od najbolje preživelih književnih žanrova. </i></blockquote>
<br />
Ovde se pogrešno insinuira da izraz ”<i>autora ima ogromno</i>” spada u maternji nam jezik, da su pisci naučne fantastike ranije uglavnom bili glupi, da epska fantastika trenutno nije žanr s najvećim brojem kvalitetnih autora i dela. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Jedan od najboljih je Filip Pulman. </i></blockquote>
<br />
Piše dečju fantastiku, kao i Luis… <br />
<br />
<blockquote>
<i>Kao i svi gore pomenuti autori, i on je pre svega akademik, naučnik, pa onda i pisac - bez obzira na ogromnu popularnost. </i></blockquote>
<br />
Ne spada nešto u naučnu fantastiku zato što je pisac naučnik, popularnost nikoga ne sprečava da bude pisac, Sunce se ne okreće oko Zemlje. A Pulman nikada nije bio prvenstveno naučnik; bio je nastavnik, a to nije isto. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Njegova serija Njegovi tamni materijali, u kojoj je najpoznatiji roman Zlatni kompas (pojavio se i kao film) je kritička vizija verovanja - svih verovanja. Pulman je naime ateista. U Zlatnom kompasu svaka ličnost ima dušu - životinju koja se menja sve do puberteta, a onda se ustali kao spoljni identitet osobe. Pulmanovi romani su puni pametnih, ljupkih, duhovitih životnja, uz nešto zlobnih, naravno. </i></blockquote>
<br />
Pulman jeste izuzetan pisac, a <i>Njegova mračna tkanja</i> su vrhunsko delo. Potražiti u rečnicima odrednicu animizam. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Dubravka Ugrešić, koja je već na početku karijere pisala fantastične priče (Život je bajka) i knjigu o kućnim čudovištima za decu, napisala je duhovitu persiflažu fantastične mitološke literature, Baba Jaga snela jaje, u kojoj bajkovitu priču o starim ženama preostalim iz socijalističke kulture razvija u novom, nemilosrdnom svetu posttranzicijskog divljaštva. Bajka groze, koja bez prestanka izaziva smeh, i sasvim nov pristup fantastici. Dogodilo se da je Dubravka Ugrešić gostovala u Sloveniji skoro istovremeno sa novim književnim uspešnikom treš fantastike, Džordžom R. R. Martinom. </i></blockquote>
<br />
Dubravka Ugrešić nije žanrovski pisac, a Martin ne piše treš. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Na drugoj strani treš fantastike od Dž. K. Rauling, autorke “Poterijade”. Oboje pišu sa znanjem iz Vikipedije, ne iz sopstvenog intelektualnog iskustva. </i></blockquote>
<br />
Upravo suprotno – oboje su svoje svetove stvorili na osnovu sopstvenog intelektualnog iskustva, svog znanja i mašte. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Umesto kritike realnosti, koju prepoznajemo iz imaginarnih svetova, ovo dvoje najuspešnijih (i najprevođenijih) autora treš fantastike opisuju svetove koji su etički savršeno irelevantni, intelektualno plitki, i grubo senzacionalistički. </i></blockquote>
<br />
Baš voli da meša dede i žabe – babe bar slično zvuče. ”Kritika realnosti” nije smislen koncept − kritikujete ono što smatrate lošim, na primer tekst krcat lažima, ali samo psihotičari kritikuju realnost kao takvu. A i takva kritika nije uslov umetnosti, pa ni pričanja priča. Ali, čak i da prihvatimo njenu budalastu pretpostavku, opaske bi bile netačne. Kod oba autora likovi su stalno suočeni sa suštinom moralnosti, sa problemom razlikovanja dobra i zla, ispravnog i moralno pogrešnog. A to što su popularni, pa bi po pretpostavci elitizma <i>morali</i> da budu plitki i senzacionalistički, ne opravdava <i>ex ante</i> potcenjivanje. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Ona žalosna dečica koja u šiljatim šeširima u gluvo doba noći čekaju na novu knjigu žive u uverenju da je TO jedina knjiga, jer u Poterijadi nema ničega što bi izazivalo na druga čitanja. Kupi knjigu, kostim, igru, gledaj film, pojedi jogurt ili čokoladu sa likom: čitalac je nezanimljiv ako ne može da kupuje. </i></blockquote>
<br />
Dobro, priznajem − ovde je prosto dušebrižnička glupača koja smatra da su deca maloumna ako im se svidi neka knjiga. Nakon čitanja prve knjige prožela me ”žal za mlados' od deset leta” – potpuno bih uživao da sam je čitao u tom dobu. Ovako, pročitao sam dva puta ceo serijal i ništa nisam kupio… <br />
<br />
<blockquote>
<i>Martin je u Ljubljani doživeo veličanstven doček, potvrđen kupovinom ogromne količine njegovih već prevedenih romana. </i></blockquote>
<br />
Bravo Slovenci! <br />
<br />
<blockquote>
<i>U njima su glavni psovanje, seks, prolivanje krvi i drugih telesnih tečnosti, ulični jezik, savršena nepovezanost sa istorijom. </i></blockquote>
<br />
Ne, <i>Igra prestola</i> nije domaća serija, niti je u pitanju loša ekranizacija istorijskih romana. To je vrhunska serija epske fantastike za odrasle – uz <i>Legendu o Tragaču</i>, jedina vredna gledanja. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Dvoje najpopularnijih autora od ostalih koje sam navela razlikuje pre svega potpuna neodgovornost prema znanju: njihovi imaginarni svetovi ne referiraju na istoriju i kulturu, ne izazivaju poređenja, ne provociraju mišljenje. </i></blockquote>
<br />
Izmišljeni svetovi, po definiciji, nemaju apsolutno nikakve obaveze prema našoj istoriji, kulturi, fizici, nauci, itd. – samo prema sopstvenim pravilima. Uzgred, zanimljivo je što neosnovani prigovor Roulingovoj i Martinu zapravo ima čvrstih osnova kada se uputi Slapšakovoj. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Ofucani motivi zmajeva, veštica, čudovišta zamenjuju kako misao o tehnici i tvrdoj nauci, tako i o humanistici.</i></blockquote>
<br />
Upravo motivi poput zmajeva, veštica, svemirskih brodova i vampira spadaju u konstitutivne elemente određenog žanra, a promišljanje konstituiše teoriju i filozofiju. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Tako prosečni skinhed, bez trunke znanja o Srednjem veku čak i u svojoj zemlji, može da beskonačno uživa u uzorima groze i vulgarnosti, i da dobije sve mogućne obrasce netolerancije i jezika mržnje: ne mora da čita, stvar je već na TV i na filmu, može da svoj stav samo minimalno aktualizuje pomoću tekućeg političkog i medijskog diskurza, i eto ga u imaginarnom svetu u kojem je dozvoljeno posegati u realnost na isti način. Iza ugla je rat. </i></blockquote>
<br />
Čak je i stereotipni prosečni skinhed inteligentniji i manje psihotičan od idealnog subjekta recepcije po Slapšakovoj: ne meša žanrovsku fantastiku s istorijom, ne stvara svoje stavove pasivnim preuzimanjem trenutne ponude, razlikuje pamfletizam/angažovanost od književnosti i ne skače na scenu da bi Cezara odbranio od zaverenika. P. S. Častim pivom osobu koja iznađe smisleno tumačenje za: ”<i>i eto ga u imaginarnom svetu u kojem je dozvoljeno posegati u realnost na isti način</i>”. <br />
<br />
<blockquote>
<i>Na razgovoru sa Dubravkom Ugrešić i Nenadom Veličkovićem, još jednim piscem koji voli da povezuje fantastiku i humor da bi opisao nepodnošljiv svet u kojem živi, bilo je nekih pedesetak ljudi. Knjige dva autora su uglavnom kupili i pročitali. Nemam ništa protiv odnosa snaga - stotine na Martinu, odabrano duštvo kod Dubravke i Nenada. </i></blockquote>
<br />
Ovo dvoje pisaca ne spadaju u tekst o žanrovskoj fantastici, ali vredi podsetiti da ni oni ne mešaju književnost sa pretencioznim pokušajima menjanja sveta u stilu ”svi ste vi glupi, sad ću ja da vam kažem šta treba da bude, kako da mislite i šta da želite i volite”. <br />
<br />
<blockquote>
<i>U SF i uopšte fantastičnom sazvežđu su neke planete manje naseljene i udobnije.</i></blockquote>
<br />
A neke nastanjuju samo duhovi, dok druge nemaju ni to… <br />
<br />
<blockquote>
<i>Ono što ne mogu da ne primetim, jeste opasna proizvodnja stereotipa koja, u velikoj izloženosti trashu, može da ima posledice u društvenim odnosima. Jeste, nekada davno je Karl Maj bio proglašen opasnim za omladinu, i branio ga je samo Ernst Bloh, filozof koji se ozbiljno bavio srećom običnog čoveka. No deca toga doba nisu bila izložena ničemu drugome sem školi, i to je, kako je tvrdio i Bloh, sasvim dovoljno: ostatak slobodnog vremena sa Majom nije mogao škoditi. </i></blockquote>
<br />
Ponavljanjem, laži neće postati istine, ma šta PR-učitelji Slapšakove tvrdili… <br />
<br />
<blockquote>
<i>Utopije su danas mnogo, mnogo ambicioznije i pokvarenije.</i></blockquote>
<br />
A tek jučerašnje utopije fašizma, komunizma, rasizma… <br />
<br />
Hm, možda moj naslov ipak nije potpuno istinit: po broju jeste lažovčina, ali po sadržaju svojih ”plemenitih laži” (kako to nazva jedan od najpoznatijih totalitarista) ona je – intelektualni zločinac. </div>Slobodan Radosavljevićhttp://www.blogger.com/profile/12123779000265117947noreply@blogger.com41tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-90341052134116370732011-07-31T23:55:00.006+02:002012-07-02T18:51:38.584+02:00Kako blogeri utiču na sopstvenu sujetu, a tviteraši na promet u kafanama u kojima se okupljaju<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: right;">
<i>U bilo kojoj državi, pa makar kako ona bila organizovana, nikada više od četrdeset do pedeset ljudi ne vrši efektivnu vlast.</i></div>
<br />
<div style="text-align: right;">
Nikolo Makijaveli, <i>Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija</i></div>
<br />
Da je kojim slučajem Makijaveli danas živ i da mu se to što je živ dešava u Srbiji, čovek bi zasigurno bio bloger. E sad, pitanje koje je iznimno važno za temu o kojoj ću pisati je da li bi ovaj Firentinac bio (1) ona sorta ciničnog blogera-analitičara koji svojim stavovima izaziva gromoglasne tišine ili bi pak izazivao reakcije koje mu daju do znanja da je hejter koji sedi u svojoj anonimnoj stolici i pljuje po ljudima koji, pobogu, utiču, opinionmejkuju, trendsetuju, tvitapuju, influensuju i prave sajtove za Olivera Dulića; (2) blogoidni PR koji bi objašnjavao ljudima šta i kako, uvijajući zdrav razum šezdesotogodišnjeg seljaka u anglicizmima gravidnu nauku ili (3) neki tamo levak koji je zapljunuo par desetina evra za sopstveni domen kako bi sa nama delio spotove grupe Blackmore’s Night. Odgovor na to pitanje prevashodno zavisi od toga kako shvatamo Makijavelijeva dela - kao brutalnu sociološku analizu društva u kome je živeo bez ikakvih normativnih ulepšavanja o tome šta bi trebalo ili ne bi, ili pak kao priručnike za to kako biti legitiman (u PR rečniku – socijalno odgovoran) i pritom ušićariti nešto i za sebe (ne nužno u monetarnom smislu).<br />
<br />
E sad, lako je zamisliti da se umesto te Makijavelijeve države ovde radi o srpskoj internet sceni koja otprilike jedva uspeva da sastavi tih 40-50 drmadžija koji su neka vrsta autoriteta za ostale. Uostalom, to lako možemo da zamislimo baš iz razloga što to viđamo svaki dan čitajući najposećenije srpske blogove i njihove komentare i svo to međusobno primatsko češanje leđa, diplomatsko nezameranje i masovno primećivanje i slaganje sa i Reju Čarlsu očiglednim stvarima. Jedini problem koji pravoslavnoj devojčici kvari vikend planove je taj što Makijavelijeva država podrazumeva da ti vladari nekime i upravljaju, na nekoga utiču, i da se ti na koje utiču mere ciframa koje u današnjim državama mogu dostići cifre od po više stotina miliona ljudi. Ako probamo da analiziramo na koga utiču ovdašnji blogeri putem svog medijuma komunikacije, videćemo da nemaju nikog - da jedino mogu da pišu za tu grupu kojoj i sami pripadaju. I ta cirkularna referentnost je ono što razlikuje one koji su zaista uticajni od onih koji se dopisuju i komentarišu sa istomišljenicima na internetu. I pri tome ne mislim na popularne blog platforme poznate po svom sektaštvu (čitaj: B92), već na ljude na sopstvenim domenima.<br />
<br />
Onda dakle možemo da zaključimo da Makijavelijeva država nije najbolji primer sa kojim možemo da uporedimo našu vajnu blogersku scenu. Bolji komparativni primer je recimo alternativna rok scena. Na alternativnoj rok sceni imamo muzičare, publiku i kritičare, a na internetu blogere, čitaoce i meta-blogere (iliti stručnjake za društvene medije i mreže ili štatijaznam). Jedini problem je u tome što je ta scena tako mala i toliko samozatvorena i samodovoljna (ne namerno) da ne postoji jasna odeljenost uloga. Ne zna se ko tu utiče, na koga i ko ima autoritet da to utvrdi. A ne zna se upravo zbog pomenutog sindroma alternativne rok scene gde isti ljudi jednog vikenda sviraju, drugog vikenda su publika onima koji su njima prethodno bili publika, a trećeg vikenda svi zajedno jedni drugima pišu recenzije, ne štedeći rečnik koji su nabildovali višegodišnjim studiranjem na nekom fakultetu koji se bavi humanističkim naukama i umetnostima. Takav je slučaj i sa blog scenom. Nađe se neki meme, neka pogodna tema, neka koska, i onda svi zapnu da pišu generičke postove o tome i da budu publika i komentatori jedni drugima, kako bi se svi na kraju okupili na nekom blogerskom skupu da bi jedni drugima govorili kako biti influenser, muver i šejker.<br />
<br />
Jedan od najboljih indikatora koji pokazuje tu iluziju o značaju “srpskog interneta” je broj pokušavanih analiza koje se bave njegovim uticajem. Naime, mogli bismo da postavimo jednu plauzabilnu hipotezu da je sama količina priče o uticaju recimo blogera i tviteraša obrnuto srazmerna njihovom stvarnom uticaju. Jednostavno rečeno, moć i uticaj su striktno sociološke kategorije, kategorije prakse vidljive tek iz samog delanja onih uticanih, i možemo reći da su moć i uticaj upravo veći tamo gde su najnevidljiviji, gde se opiru metričkoj analizi i medijskom predstavljanju. Što je više meta-analize o moći i uticaju, tu je realno manje istih. Možemo da povučemo paralelu na neki od klasičnih medija. Televizija je recimo najmoćniji medij današnjice i neosporan generator uticaja na mnogim poljima, ali ona se kao medij ne koristi kako bi razglabala o sopstvenom uticaju. Ona ga jednostavno posreduje kroz sadržaj. Srpski internet, sa druge strane, je samoreferentan. On gotovo i da nema sadržaj, njegov ceo sadržaj se iscrpljuje u meta-analizima onoga što postoji čisto kao potencijal, a ne kao realnost. To je scena na kojoj ljudi jedni druge obučavaju i savetuju kako da budu uticajni, sa akcentom na ono “jedni druge.”<br />
<br />
No, da ne bude da se sve svodi na zdravo afektivno trolovanje, bilo bi lepo kad bismo izvadili neki analitički aparat iz gaća i krenuli da njime lupamo po tastaturi. U to ime...<br />
<br />
<b>- O elitama, kvazielitama i njihovoj moći</b><br />
<br />
Ovaj deo bi trebalo da bude skraćena verzija mog izlaganja sa <a href="http://boljevac.blogspot.com/2011/05/east-weekend-fest.html">East Weekend Festa</a> koji je išao pod naslovom <i>Kvazielitizam na blogovima</i>. Teza tog izlaganja je da se gotovo cela srpska blog zajednica u svetlu sociološke analize može svrstati u <i>ad hoc</i> skovan termin kvazielite.<br />
<br />
Počnimo od definicija. Pojam elite je čisto sociološki pojam, pojam koji svoje postojanje duguje postojanju društvene interakcije. Kao i svaki drugi, i ovaj možemo određivati uz pomoć raznih definicija. No, elitu pre svega valja definisati uz pomoć jednog drugog pojma, a to je uticaj. Uticaj je proces društvene interakcije gde se stavovi, osećanja ili akcije nekih ljudi ili grupa formiraju ili menjaju zavisno od stavova, osećanja ili akcija drugih ljudi ili grupa, bez obzira da li se to vrši voljno ili spontano. Elita bi onda bio sloj ljudi koji ima najveći uticaj na najveći broj ljudi u vezi sa najširim krugom pitanja.<br />
<br />
Kao što vidimo, definicija elite je ovde čisto empirijska. Naime, da bismo uopšte tom pojmu pristupili analitički, moramo da nađemo opipljive parametre kojima bismo ga definisali. Zato mislim da je normativna definicija elite, gde bi se pojmovi elitizma i meritokratije poklapale, u ovom slučaju neprihvatljiva. Jer jedino možemo da kažemo da neko zaista ima uticaj tako što ćemo taj uticaj konstatovati kroz delanje i stavove onih na koje se utiče. Prostije rečeno, imamo dva nivoa, normativni i empirijski. Na normativnom postavljamo arbitrarne parametre za pripadnika elite (poštenje, stručnost, dobrota), a na empirijskom jednostavno utvrđujemo empirijski uticaj koji neko zaista ima. Iako zvuči kontraintuitivno, elita su oni za koje smo utvrdili da toj grupi pripadaju na empirijskom nivou, oni koji zaista utiču na stavove i ponašanja drugih. Oni koje čisto normativno karakterišemo elitom ipak nisu elita, iako neki smatraju da bi možda trebalo. Jednostavno, elita su oni koji utiču na druge (ma kakvi oni bili), a ne oni za koje mislimo da bi to trebalo da rade.<br />
<br />
Tu stižemo do pojma kvazielite. Pošto smo prihvatili empirijsku definiciju elite, njoj je suprotstavljen pojam kvazielite u koji možemo svrstati one koji misle da imaju (ili da treba da imaju) uticaj na mase, ali ga nemaju ili ga <a href="http://www.ft.com/cms/s/2/59a8a822-acfe-11e0-9623-00144feabdc0.html#axzz1SGK9Ei21">nemaju na način da je to utvrdivo</a>. Tu se otprilike krije najznačajnija razlika između pripadnika elite i kvazielite. Jer elite u suštini ubeđuju, pa čak i zavaravaju mase kako bi uticale na njihove stavove i akcije. Kvazielite više ubeđuju i zavaravaju sebe da vrše uticaj i da nešto menjaju, nego što se to može utvrditi. Kao što sam već rekao u uvodu, ono na šta pripadnik blogerske kvazielite uvek može da računa je fidbek iz iste niše, od istomišljenika, potvrđivanje stava. A potvrđivanje stava i poklapanje stavova pripadnika kvazielite sa kasnijim ponašanjem onih koje on targetira nije uzročno-posledična veza već samo puki vremenski sled. Većim delom bi takvi stavovi i ponašanja “kvazimase” postojali i bez delovanja “kvazielite”. U tom slučaju, kvazielitizam je samo predviđanje budućeg ponašanja na osnovu dostupnih parametara, ne i generisanje stavova ili ponašanja koji se inače ne bi pojavili.<br />
<br />
Deskriptivne karakteristike tog blogerskog kvazielitizma se mogu navesti kroz nekoliko stavki:<br />
<br />
- Cirkularna referentnost – međusobno pozivanje jednih na druge i potvrđivanje međusobnih stavova.<br />
<br />
- Zatvorenost grupa – i ovde se ne radi o nekoj namernoj zatvorenosti iznutra (ekskluzivitetu), već više o stavu da to spolja izgleda kao jedna kompaktna masa koju je bolje pustiti da se bavi svojim poslovima, da se igra na svojoj gomili peska gde nikom ne smeta.<br />
<br />
- Nepostojanje fidbeka prema spolja – to je u suštini i sama srž kategorije uticaja. Blogeri su jako osetljivi na društvene probleme, rado i naširoko o njima pišu i iznose najrazličitije stavove. Ali ti stavovi ostaju u okviru zajednice, ostaju među onim trocifrenim brojem aktivnih korisnika blogova i Tvitera. Prostije rečeno, društvo i klasični mediji utiču na blogere, ali ne i obratno (osim kao neki kuriozitet).<br />
<br />
- Socijalni aktivizam po obodima političkog – ovo i jeste možda glavna sfera gde je potrebno delovanje ljudi sa jednog takvog medija kakav su blogovi. Međutim, kao i ostalo, i to je ograničeno uticajem prema spolja koji blogovi imaju (tj. bolje reći – nemaju). Tu blogeri nisu ništa bolji niti gori u svojim humanitarnim akcijama od recimo članova nekog moto kluba ili udruženja ribolovaca.<br />
<br />
- Potvrđivanje već postojećih stavova – blogovi, a i društvene mreže, su se pokazali kao pogodno tlo za komunikaciju, ali prave razmene stavova tu nema. Blogovi i web portali (oni koji se bave društvenom tematikom) se posećuju od strane istomišljenika i <a href="http://themonkeycage.org/blog/2011/07/27/is-twitter-politically-polarized/">služe samo učvršćivanju već postojećih političkih stavova</a>.<br />
<br />
<b>- Političari na društvenim mrežama</b><br />
<br />
Ono oko čega se takođe podigla prašina među obitavaocima srpskog interneta je pojava nekolicine političara iz viših ešalona vladajućih partija na Tviteru. Iako se na prvu loptu to može posmatrati kao nekakav pozitivan trend u kome se najzad dolazi do neposredne komunikacije sa donosiocima odluka i početak uticaja na njih (teza koju među poznatim blogerima zastupa npr. <a href="http://craphound.com/">Cory Doctorow</a>), čini se da se na drugu loptu dobilo upravo suprotno. Za posmatrača sa strane se čini da je ta nekolicina političkih insajdera više doprinela zatupljivanju kritičkih oštrica koje su autsajderi imali i uvođenje komunikacije u nekakav smrdljak političke korektnosti (teza koju zastupa <a href="http://www.evgenymorozov.com/">Evgeny Morozov</a>), gde su glavne političke teme u suštini pomerene sa analize političkih akcija i njihovih rezultata na polje rasprave o tome šta su političke potrebe, želje i vizije samih lidera. Prosto je fascinantno kako ljudi svoje vreme i energiju kreću da troše na najjeftinije moguće fraze i opšta mesta koje ispaljuju novopečeni tviteraši-političari. Ide se čak i korak dalje, pa se kod određenih tzv. elitnih blogera i tviteraša vidi takav stepen snishodljivosti, pa čak i ulizištva prema političarima na društvenim mrežama, da čoveku ne preostaje ništa drugo (ako se zanemari da su ti ljudi vođeni individualnim oportunizmom i poslovnim ugovorima) nego da takve pojedince svrsta u tipične pripadnike kombinacije parohijalne i podaničke političke kulture po <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Political_culture#Almond_and_Verba">klasifikaciji Almonda i Verbe</a>.<br />
<br />
Fascinantan je, i čak nekog poštovanja vredan, stepen hrabrosti koji su pokazali ljudi poput Olivera Dulića ili Veselina Jevrosimovića kada su direktno ušetali na Tviter i započeli sa sopstvenim rebrandingom i, s druge strane, fascinantno je kako podrška nekih ljudi koji sebe smatraju opinionmejkerima na internetu može biti kupljena jednostavnim PR radom u svrhu političkog marketinga, poput poklanjanja mobilnih telefona i harmonika onima koji su ugroženi. I tu se mogu postaviti dva pitanja. Prvo je o psihološkim mehanizmima pomoću kojih se taj parohijalno-podanički odnos prema velikim imenima na društvenim mrežama jednostavno reprodukuje samo zato što su ti poznati ljudi počeli da koriste medije koji i mi koristimo. Jednostavno, došlo se do toga da će neki političar koji nije na Tviteru uvek teže proći od nekog koji tamo jeste jer se, u maniru najgoreg sektaštva, ovaj drugi smatra za pripadnika našeg ezoteričnog kruga. I drugo, koliko je taj socijalni aktivizam i humanost koje pokazuju značajni ljudi internet scene, biznismeni i političari, zaista plod prepoznatih potreba, a koliko samo još jedan način izgrađivanja svog online imena i brenda? Jer, humanost može biti i anonimna ukoliko je zaista usmerena na one kojima je potrebna, ukoliko je dobrano javna onda ta humanost nije sama sebi svrha i iza sebe ima neke druge, skrivene agende.<br />
<br />
Jednostavno, poenta svog ovog filozofiranja je u pitanju da li su se ti benevolentni ljudi pojavili na društvenim mrežama zato što su otkrili krasan metod da oslušnu i pomognu društvu ili su pak otkrili još jedan pogodan metod da pomognu sebi samima?</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com48tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-24185520880458063652011-06-16T20:24:00.001+02:002012-07-02T13:12:30.579+02:00Agro linkovi #12<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Dosta se nakupilo po Google Readeru, evo samo manjeg dela, nešto od toga sam kačio na Tviter. Takođe, hvala ljudima koji dele pametne stvari po društvenim mrežama.<br />
<br />
1. Larry Sanger, jedan od pra-osnivača Vikipedije o razlici između pravog znanja i njegove dostupnosti - <a href="http://larrysanger.org/2011/06/is-there-a-new-geek-anti-intellectualism/">Is there a new geek anti-intellectualism?</a><br />
<br />
2. <a href="http://edge.org/conversation/the-argumentative-theory">The Argumentative Theory</a> - Odličan tekst o novijoj hipotezi da ljudski razum uopšte nije ustrojen da traži istinu, već da ubeđuje neistomišljenike.<br />
<br />
3. Sam Harris o determinizmu - <a href="http://www.samharris.org/blog/item/you-do-not-choose-what-you-choose/">You Do Not Choose What You Choose</a><br />
<br />
4. <a href="http://www.the-utopian.org/post/3217295807/the-last-word">The Last Word</a> - Intervju sa sociologom Danielom Bellom, neposredno pred njegovu smrt.<br />
<br />
5. Jedna sociobiološka rasprava - <a href="http://www.boston.com/bostonglobe/ideas/articles/2011/04/17/where_does_good_come_from/">Where does good come from?</a><br />
<br />
6. Intervju sa direktorom CERN-a, Rolf-Dieter Heuerom - <a href="http://theeuropean-magazine.com/263-heuer-rolf-dieter/264-experimental-physics-and-the-limits-of-human-knowledge">Experimental Physics and the Limits of Human Knowledge</a><br />
<br />
7. <a href="http://www.popsci.com/science/article/2011-05/cleaning-japans-radioactive-mess-novel-new-blue-goo">Cleaning Up Japan's Radioactive Mess with Blue Goo</a><br />
<br />
8. <a href="http://www.grantland.com/story/_/id/6626431/space-time-dvr-mechanics">Space, Time and DVR Mechanics</a> - Apsolutno fantastičan tekst o tome zašto je nemoguće gledati sportske događaje bilo kako osim kao direktan prenos.<br />
<br />
9. Zašto stopa kriminala u Americi opada - <a href="http://www.nytimes.com/2011/05/24/us/24crime.html?_r=1&hp">Steady Decline in Major Crime Baffles Experts</a><br />
<br />
10. Politički korektna vs. politički nekorektna predviđanja smaka sveta - <a href="http://www.nypost.com/p/news/opinion/opedcolumnists/profits_of_doom_Z4vYnbz36Z7gLGxpCIbXhK">Profits of doom</a><br />
<br />
11. Kako zelene agende umeju da unište ekonomiju - <a href="http://blogs.forbes.com/joelkotkin/2011/06/07/californias-green-jihad/">California’s Green Jihad</a><br />
<br />
12. <a href="http://online.wsj.com/article/SB10001424052702304432304576371402505616760.html">When Precaution Trumps Public Safety</a> - Matt Ridley o štetnosti principa predostrožnosti.<br />
<br />
13. <a href="http://www.danas.rs/danasrs/kolumnisti/praistorijski_agrar_i_zaraza.889.html?news_id=217414">Praistorijski agrar i zaraza</a> - Odličan tekst Alekseja Kišjuhasa o predrasudama oko organske hrane.<br />
<br />
14. Zapamtite! - <a href="http://www.cracked.com/article_19225_5-reasons-twitter-isnt-actually-overthrowing-governments.html">5 Reasons Twitter Isn't Actually Overthrowing Governments</a><br />
<br />
15. Povećana rezistentnost na antibiotike i uticaj na troškove zdravstvene zaštite - <a href="http://www.theatlantic.com/business/archive/2011/06/how-superbugs-will-affect-our-health-care-costs/240454/">How Superbugs Will Affect Our Health Care Costs</a><br />
<br />
16. Ženska razmaženost feminizma - <a href="http://www.city-journal.org/2011/eon0526hm.html">Sisterhood and the SEALs</a><br />
<br />
17. <a href="http://volokh.com/2011/04/21/vibrators/">Vibrators</a> - Zašto muškarci nemaju svoje vibratore.<br />
<br />
18. Zbog čega sam sve više konzervativac - <a href="http://www.parentcentral.ca/parent/babiespregnancy/babies/article/995112--parents-keep-child-s-gender-secret">Parents keep child's gender secret</a><br />
<br />
19. <a href="http://super-economy.blogspot.com/2011/05/ethnic-diversity-and-size-of-government.html">Ethnic Diversity and the Size of Government</a> - Prilog libertarijanskoj debati o slobodi imigracije iz utilitarnog ugla.<br />
<br />
20. O američkim i ruskim projektima upotrebe morskih sisara u vojne svrhe - <a href="http://skeptoid.com/episodes/4260">Military Dolphins: James Bonds of the Sea</a><br />
<br />
21. <a href="http://www.businessinsider.com/giant-chinese-infrastructure-projects-2011-6">108 Giant Chinese Infrastructure Projects That Are Reshaping The World</a><br />
<br />
22. Hipi paradoks, marihuana kao značajan uzročnik klimatskih promena - <a href="http://www.freakonomics.com/2011/04/13/the-5-billion-carbon-fotprint-of-indoor-marijuana/">The $5 Billion Carbon Footprint of Indoor Marijuana</a><br />
<br />
23. Evropska praksa pranja ruku - <a href="http://www.mondo.rs/s199678/Kolumne/Kolumne/Nenad_Sebek/Pre_rucka_ruke_prati.html">Pre ručka ruke prati</a><br />
<br />
24. Moj novi omiljeni tumblr - <a href="http://hipsterlibertarian.com/">The Hipster Libertarian</a><br />
<br />
25. <a href="http://www.galacticempiretimes.com/2011/05/09/galaxy/outer-rim/obi-wan-kenobi-is-killed.html#">Obi-Wan Kenobi Is Dead, Vader Says</a><br />
<br />
26. <a href="http://innatthecrossroads.wordpress.com/">The Inn at the Crossroads</a> - Blog sa fiktivnim receptima iz Martinove <i>Songs of Ice and Fire</i> sage. Podnaslov bloga je - <i>In the Game of Food, you win, or you wash the dishes...</i><br />
<br />
27. Izaberite najbolje ime, konkurencija je jaka - <a href="http://nameoftheyear.blogspot.com/">Name of the Year</a><br />
<br />
28. Prelepe fotografije vulkanske erupcije u Čileu - <a href="http://www.boston.com/bigpicture/2011/06/volcano_erupts_in_chile.html">Volcano erupts in Chile</a><br />
<br />
PS<br />
Nastavljam da blogujem pod svojim pravim imenom, od pseudonima ostaje samo avatar.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com9tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-38024857822489533322011-05-17T00:28:00.000+02:002012-07-02T12:22:37.526+02:00Ljudi koji piju zozovaču imaju manje šanse da sutradan pogledaju Oko magazin, tvrde stručnjaci<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Zašto ovakav naslov? Well, ko redovno čita ove moje splačine verovatno se seća mog izbora od <a href="http://boljevac.blogspot.com/2010/08/pet-rts-ovih-emisija-koje-gledaju.html">pet teško svarljivih RTS-ovih emisija</a>. Taj tekst sam pisao negde u novembru 2009. pa ga, zbog njegove zajebantske sadržine, čuvao u draftu nekih devet meseci i tek onda objavio. Ne znam zbog čega su ga ljudi toliko delili po netu, <a href="http://www.draganvaragic.com/weblog/">najznačajniji srpski metabloger</a> ga je na svom Tviteru unapredio u „kritiku emisije OKO“, a sama ekipa te emisije <a href="http://boljevac.blogspot.com/2010/08/pet-rts-ovih-emisija-koje-gledaju.html?showComment=1282592813693#c438057351082663419">se javila</a> u komentarima gde mi je svojim samouverenim paternalizmom i patronizirajućim tonom pokazala s koje strane smrdi tvor. Nisam odgovarao jer sve manje imam živaca da se upetljavam u kučine sa samoproklamovanim elitnim odredima angažovanih intelektualaca koji sa ničim izazvanim stavom moralne superiornosti dele packe okolo i objašnjavaju malim ljudima kako da žive i kako će im zbog toga biti bolje, jer eto, oni su učili škole za to.<br />
<br />
Jedino što sam obećao je da ću pisati o rakiji. Jer, već godinama bivam zajebavan da se moj tvrdi evroskepticizam zasniva na seljačkom inaćenju i kontrašenju radi kontrašenja, za šta je najbolji primer tzv. evropska praksa u regulaciji proizvodnje alkoholnih pića. Kad ti neko pomene da si zatucani desničarski duduk za prave vrednosti jer smatraš da nije baš najnormalnije niti logički najzasnovanije da ti neko objašnjava kako da spravljaš rakiju ili kobasice, ostaje ti da slegneš ramenima i polako posmatraš kako im dolazi iz dupeta u glavu. A tom izvlačenju glave iz anusa želimo da doprinesemo i ovde.<br />
<br />
Da krenemo iz početka. U Srbiji je krajem 2009. donet <a href="http://www.tehnologijahrane.com/pravilnik/zakon-rakiji-drugim-alkoholnim-piima">Zakon o rakiji i drugim alkoholnim pićima</a> kojim se definiše šta je to rakija, zatim objašnjava kako se ona ima proizvoditi i, na kraju, reguliše i njena prodaja. I sve je to lepo, kažete vi, ne može svaka budala da smućka kerozin i špiritus, upakuje to u unučiće i prodaje samozvanim boemima. I sve je to lepo, kažem ja, ali budale će i dalje da mućkaju svašta bez obzira na Zakon, jedini efekat će biti taj da i inače od Države strašljivi obični građani (koji su u ovom ironičnom slučaju – seljaci) budu isterani sa tržišta zahvaljujući odredbama kojima se nasilno nameće ekonomija obima, licenciranje i brendiranje alkoholnih proizvoda. I sve je to lepo, kažete vi, i izvadite ultimativni argument iz hlača, k’o guju ohlađenu zozovaču.<br />
<br />
<b>- Logika i zozovača, te način na koji su se one mimoišle mahnuvši jedna drugoj</b><br />
<br />
Za one neupućene, zozovača je bila niški rakijski brend (ime dobila po vlasniku firme koja ju je pravila – Miroslavu Živadinoviću Zozi) koja se tamo 1997/98. godine pokazala fatalnom za 43 osobe zbog toga što je, jelte, bila krštena metil-alkoholom. Zozovača je ultimativni argument u svakoj raspravi koja se kreće oko pitanja regulisanja tržišta alkoholnih proizvoda. Jer, logika je takva, ako bi tržište ostavili neregulisanim, tu bi nagrnuli silni trovači i pobili pola radno sposobnog stanovništva, te sledi da ih mi moramo zaštiti. Zato svako ko drži do sebe mora da podrži ovakva zakonska rešenja, je li? Kad mi to lepo izregulišemo neće više biti takvih slučajeva trovanja, smatraju oni, jer nekim čudom, i najobdareniji za sociološku ili politikološku analizu među njima naprasno veruju da pozitivno pravo kreira stvarnost, a ne obrnuto.<br />
<br />
Da prvo na brzinu rekapituliramo najvažnije odredbe ovog zakona. Nikom tu ništa nije zabranjeno da proizvodi, nego je samo zabranjeno da se to što je proizvedeno prodaje, ako nije eksplicitno proizvedeno na onaj način na koji upućuje zakon. Elem, ovaj akt je jedan lep primer modernog državnog zakonodavstva, koje više liči na pravljenje spiskova namirnica za poslastičarnicu nego na Zakon u pravom smislu reči. Jer, tu u par desetina članova imamo ekstenzivnu definiciju šta je to rakija, pa onda spiskove biljnih vrsta od kojih se ona pravi, zatim propisane oblike i veličine posuda u kojima se čuva, zatim način vođenja evidencije o ulazu i izlazu, broj prostorija u kojima se mora proizvoditi, način na koji će izgledati etikete, specifikacije vozila kojima će se piće transportovati, specifikovane završene ispite koje osoba koja je zadužena za tehnologiju proizvodnje mora da je položila, sveprisutno upisivanje u nekakav centralni registar itd. Ono što se zakonom ne reguliše, regulisaće se podzakonskim aktima, jer opštepoznato je da su uredbe i odluke teren na kome činovnici svakodnevno pokazuju svoju nekorumpiranost, samo kad im daš moć da arbitrarno odlučuju. Kao i svaki normalan i napredan zakon i ovaj dakle <i>in extenso</i> ograničava slobodne ekonomske transakcije odraslih ljudi (paradoks demokratije – daješ im da glasaju, a ne daješ im da razmenjuju dobra), ali zato daje ekstremna arbitrarna ovlašćenja činovničkom aparatu. Pošteno, sve je to zbog zozovače, zar ne? Sudeći po odgovorima koje dobijamo na par elementarnih logičkih pitanja, sve se ovo radi upravo iz benevolentnog paternalizma.<br />
<br />
Pitanje: Jer to što neko pravi rakiju, a nema mogućnosti da isprati sve "standarde" koje propisuje zakon, da li to znači da je njegova rakija otrovna?<br />
<br />
Odgovor: Zozovača!<br />
<br />
Pitanje: To što neko formalno ispunjava sve standarde za proizvodnju neotrovne rakije, da li iz toga sledi da će on neotrovnu rakiju i praviti (<a href="http://www.politika.rs/rubrike/Hronika/Potraga-za-odbeglim-vlasnikom-Skaida.lt.html">Skaid, alo</a>)?<br />
<br />
Odgovor: Zozovača!<br />
<br />
Pitanje: Da li to što je tehnolog fakultetski obrazovana osoba znači da će ona proizvoditi neotrovnu rakiju? Da li formalno obrazovanje znači moralnost i legalnost u postupcima?<br />
<br />
Odgovor: Zozovača!<br />
<br />
Pitanje: Da li znaš da sam ti video majku noćas? Golu...<br />
<br />
Odgovor: Zozovača!<br />
<br />
Kao što vidimo, njihovi argumenti su sa logičke strane neoborivi.<br />
<br />
I to je jedan lep problem koji imamo sa ovakvim načinom mišljenja. <br />
<br />
<blockquote>
U zemlji u kojoj ljudi umiru od nekvalitetne rakije domaće proizvodnje (samo od "zozovače" preminulo je 43. ljudi) stroga kontrola prodaje alkoholnih pića je neupitna. Svaki drugačiji stav je neozbiljan.</blockquote>
<br />
odgovorili su meni ovi što su se predstavili kao ekipa emisije Oko. Ne, gospodo što verujemo vašim očima, a i ostali što slično mislite, ovde se ne radi o kontroli prodaje alkoholnih pića. Ovde se radi o ZABRANI prodaje alkoholnih pića. Dalje, ta zabrana prodaje alkoholnih pića nije zabrana koja stupa na snagu utvrđivanjem činjenice toksičnosti proizvoda, već je to zabrana <i>a priori</i>. Zabranjuje se nešto ne zato što je otrovno i potencijalno letalno za korisnike, već zato što nije upisano u registar, što ga ne proizvodi osoba sa fakultetskom diplomom i što nije klasifikovano u posudama koje propisuje ministarstvo. Čak i ako je proizvod sam po sebi kvalitetan, tržišna transakcija njime se zabranjuje jer nije ispoštovan sam mehanizam proizvodnje koji je arbitrarno utvrđen odozgo. Tu se ne radi ni o kakvoj kontroli kvaliteta proizvoda, tu se radi jednostavno o zabrani prodaje nekog proizvoda bez obzira na njegov kvalitet. Da bi to zaključili, potrebna je samo trunka elementarne nedijalektičke logike i savladan bazični kurs iz hermeneutike koji se zove ČITANJE TEKSTA. Koliko takva zakonska rešenja imaju smisla pokazuje npr. i to što smo skoro imali slučaj subotičke firme Skaid koja je takođe rakijom potrovala ljude, a koja je bila uredno registrovana za proizvodnju alkoholnih pića, ispunjavala fizičke standarde, imala zaposlene sa adekvatnom stručnom spremom itd. (kao i proizvođač zozovače, uostalom) Jednostavno, ovakvim zakonskim normama se ne pospešuje kontrola već samo zabranjuje tržišno učešće malima, a na račun velikih. Jer, iz toga što neko ima infrastrukturu za ekonomiju obima ne sledi da je njegov proizvod kvalitetan. I obrnuto, neko ko nema finansijska i tehnička sredstva za sve "formalne standarde" ne znači da proizvodi loš proizvod. I tu silogistiku valja dobro apsolvirati pre upuštanja u patronizirajuće izlive moralne superiornosti koja je utemeljena ni na čemu, osim možda na batastojkovićevskom stavu "dopustite meni, ja sam brži i spretniji."<br />
<br />
Pa dobro, kako onda sprečiti da se dešavaju takvi slučajevi masovnog trovanja rakijom? Počećemo jednom kosmičkom istinom. Svet nije baš lepo mesto u kome bosi trčimo po rascvetaloj livadi dižući oko sebe oblake šarenih leptira, niti je mesto na kome jedni drugima pružamo oralni seks na svaki (ne)suptilni namig. Svet je mesto u kome su se dešavale, dešavaju se i dešavaće se stvari koje se kose sa našim moralnim i estetskim uverenjima i shvatanjima. Svet je mesto u kome nema egzaktnih propisa o tome kako se cepaju drva sekirom, pa niko ne zaključuje iz toga da je nedostatak tih propisa uzrok tome što neki ljudi jedni druge ubijaju upravo sekirama. Svet je mesto u kome ima loše rakije bez obzira koliko vi pokušavali da standardizujete njenu proizvodnju (i obrnuto). Svet je ono što jeste, a ne ono što biste vi hteli da bude. Svet je realnost, a ne norma. (Sad kad bih hteo da zakačim kolege blogere, rekao bih da je svet jednostavno 365dana, a ne 365lepihdana niti 365ružnihdana)<br />
<br />
Ono što mi imamo u rukama su jednostavno instrumenti koji su stari hiljadama godina. To su jednostavno moralne norme koje samo pokušavamo da primenjujemo onim najosnovnijim pravnim aktima. Ako je kažnjivo ubiti čoveka, svejedno je da li se to radi vatrenim oružjem ili rakijom. Ako se vrši kontrola proizvoda, onda je to kontrola proizvoda, a ne specifikovanje procesa proizvodnje. Jer, ako se neko ne plaši Zakonika o krivičnom postupku, sigurno ga neće uplašiti Zakon o rakijama. Jer time što zakon shvatamo kao regulaciju, vaspitavanje i obrazovanje građana, urušavamo njegovu osnovnu svrhu, a to je zabrana postupaka koji krše negativnu slobodu drugih ljudi. I u tome je smehotres jednog takvog zakona poput ovog, u tome što one male, plašljive i poštene otera u još veću ilegalu i siromaštvo, a s druge strane uopšte ne sprečava da se na tržištu pojavljuju proizvodi koji ubijaju. I uvek će se takvi proizvodi pojavljivati, jer totalna kontrola i totalna moralnost nisu mogući, jedino je moguće da se, ukoliko se takvi slučajevi dese, počinioci kazne. I to je cela svrha zakonskih sankcija, ponoviću po stoti put, u odmazdi prema pojedinačnom aktu, a ne u vaspitavanju i popravljanju društva kao agregata.<br />
<br />
<b>- Regulacija kao statusni simbol</b><br />
<br />
No, ono što je zanimljivije je utvrđivanje razloga zbog kojih pripadnici intelektualne elite podržavaju regulatorno ograničavanje slobode odraslih, mentalno sposobnih ljudi sa registrovanim pravom glasa da među sobom stupaju u različite moguće aranžmane i eventualno razmenjuju svoje proizvode. Zbog čega ovakva regulacija među tim ljudima uvek nailazi na pozitivan odjek, čak i ako se empirijski može utvrditi da takva regulacija ne samo da ne sprečava negativne eksternalije koje se pojavljuju u društvu, već proizvodi još veće negativnosti i distorzije protiv kojih se na prvom mestu i imala nameru boriti? I to se upravo najčešće dešava na polju pomaganja najsiromašnijima i najobespravljenijima, kada se upravo regulativa koja je isprva zamišljena kao pomoć onima sa nižim statusom ispostavi kao mnogo gora po njih nego da je uopšte i nije bilo.<br />
<br />
Tu imamo jednu lepu <a href="http://www.overcomingbias.com/2011/04/statusful_regulation.html">hipotezu Robina Hansona</a>, profesora sa George Mason univerziteta, koji smatra da se komunikacija u javnoj sferi ne zasniva na politikama (<i>policies</i>) već na međusobnom komuniciranju socijalnim statusima. Regulativa se kroz tu prizmu ne vidi kao politika koja se meri po posledicama već kao normativno nametanje određenih statusnih inklinacija i simbola kao poželjnih i sprečavanje i smanjivanje onih koji su jednostavno nepoželjni. Prostije rečeno, mi kroz regulativu javne sfere više želimo da pokažemo na tom meta nivou da nam je do nečega stalo (jer je ta briga za javnost i javno dobro deo statusnog paketa), nego što rezultati tih naših postupaka zaista pokazuju. Hanson tako kao primere navodi sledeće:<br />
<br />
<blockquote>
<i>You might argue that rules can only vary so much with circumstances, and poor folks simply suffer by being in the tails of the distributions of circumstances – nothing personal. But many regulations seem to go out of their way to target the poor. Consider min wages, min house lot sizes, max apartment occupancy rules, and child labor laws. Rich folks are in little danger of accidentally violating such rules – the intent seems to be to stop poor folks from doing things that rich folks wouldn’t think of doing.</i><br />
<i><br /></i><br />
<i>Policies to subsidize and encourage schooling and homeownership also encourage high status activities. Zoning regulations and complex business rules discourage poor folks from running their own small businesses, especially out of their homes, pushing them to instead become employees of rich folks. Rules against "excess" noise, and against "eyesore" lawns, cars, or clothes, also tend to impose high status aesthetic standards on everyone else.</i><br />
<i><br /></i><br />
<i>Drugs like crack favored by poor folks get much higher penalties that drugs like cocaine consumed more by the rich. Much more concern is expressed about poor than rich alcoholics, and about cheaper mixes of alcohol and caffeine. There is also more concern about the teen pregnancies favored by the poor, relative to the over-35 pregnancies favored by the rich, even though the later have much higher medical risks.</i></blockquote>
<br />
Ovde nas, da naglasimo, ne zanima da li je nečiji ekonomski ili politički interes bio da se slobodna razmena ograničava, niti nas zanima konkretno rakija, jer može da se radi o bilo kom drugom dobru ili usluzi. Ovde nas pre svega zanima kako intelektualna elita sama sebi objašnjava opravdanost ovakvih zakonskih rešenja. Tu se uključuje pitanje društvenog statusa. Taj deo elite uopšte ne dotiče konkretan problem, oni se sa datim proizvodom uopšte ne susreću, ali su kao "javne ličnosti" izuzetno zabrinuti za ljude sa nižim statusom koji svojim riskantnim ponašanjima ugrožavaju sami sebe. Zato oni smatraju da se jednostavnim nametanjem "visokostatusnog" ponašanja može popraviti problem. <br />
<br />
Međutim, najčešće se dešava da se problemi ne rešavaju i da se čak stvaraju novi (paradoks regulacije gde regulativa traži novu regulativu <i>ad infinitum</i>). Desilo se da registrovana firma i dalje proizvodi rakiju sa metanolom, a desilo se i to da mali proizvođači izlaze iz procesa proizvodnje ili su jednostavno primorani da se zadužuju samo kako bi ispunili norme ekonomije obima koja je utvrđena zakonom. Od jednog problema koji je bio u ingerenciji ZKP-a, došlo se do dva.<br />
<br />
Tako je i sa mnogim drugim sferama paternalističke regulacije. Bez obzira na nikakve pozitivne efekte, ona se često percipira dobrom. I tu je valjda cela filozofija, mi smo u stanju da podržavamo i politike sa lošim rezultatima baš zbog te "iluzije adekvatnosti". Jer najčešće se neželjeni efekti ne percipiraju kao proizvod dobre regulative, odnosno na nivou na kome sami sebi objašnjavamo stvari, mi stvarnost gledamo čisto kroz apstraktni veo. Tu dolazi do određenog spajanja našeg ličnog stava o mogućim društvenim aranžmanima sa predlozima postojećih politika. Ona rešenja "regulisanja" javne sfere koja nam se lično učine statusno bližima su i ona rešenja koja ćemo da branimo bez obzira da li sami rezultati odgovaraju prvobitnom planu. Jer naša podrška politikama se zasniva na komuniciranju našeg statusa kroz pokazivanje onoga kako mislimo da stanje treba da bude, a ne na analizi stanja koje realne politike realno proizvode. I u tome leži jedna od mogućih kvaka nekorisne, a opet neoborive regulative.<br />
<br />
PS<br />
Rakiju ne pravim, niti je pijem.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-89843324081578169432011-05-03T18:35:00.000+02:002012-03-26T16:12:39.650+02:00East Weekend Fest<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Narednog vikenda (7. i 8. maj) će se u Boru održati <i><a href="http://www.eastweekendfest.com/">East Weekend Fest</a></i>, a to je, štono bi rekli lokalni novinari, jedna IT manifestacija međunarodnog karaktera kojoj će prisustvovati ljudi iz raznorodnih branši, održati nekoliko panel diskusija i predavanja, družiti se i ogovarati međusobno, pojesti nekoliko jaganjaca i popiti par hektolitara špricera i o tome svesrdno obavestiti ostatak vasione putem Tvitera. Većina gostiju festivala su poznate ličnosti čiji se posao, ili bar hobi, vrti oko raznoraznih internet servisa, poput blogova i društvenih mreža, te ćemo tako imati diskusije i predavanja o javnim ličnostima na društvenim mrežama, politici na mreži, odnosu crkve i interneta, seksa i interneta itd. Kompletnu satnicu možete videti <a href="http://www.eastweekendfest.com/ewf/satnica/">ovde</a>...<br />
<br />
...a tu možete takođe videti da je drugog dana planirano da predavanje na temu "Kvazielitizam na blogovima" održimo <a href="http://gradjanskikrug-civiccircle.blogspot.com/">Radmilo Kračunović</a> i ja. Šta nas dvojica tražimo na jednoj ovakvoj manifestaciji je zeznuto pitanje koje valja uputiti organizatorima ovog festivala. No, kad smo već tu, mogli biste i vi da dođete i bar jednom u životu budete u trendu, ako ste u mogućnosti. Ako niste u mogućnosti, onda nemojte da dođete. Toliko.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-27412462174341024232011-04-30T23:30:00.005+02:002012-03-26T16:01:51.346+02:00Road to Guerrilla #2<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Dakle, poslednji dan aprila je prošle godine utvrđen kao termin kada ćemo sa vama deliti upite sa pretraživača koji su korisnike naneli na ovaj blog. Veliki deo upita je identičan onima od prošle godine, te zato preporučujemo da se prvo <a href="http://boljevac.blogspot.com/2010/04/road-to-guerrilla.html">podsetite prošlogodišnjeg teksta</a>, a takođe i zbog toga što će ovde biti par referenci na neke od prošlogodišnjih keywordova. Sumarno, ono što ljude najčešće dovodi ovamo jesu pitanja vezana za način merenja muškog polnog organa, tehnike brisanja zadnjice i korišćenje vlaške magije. Za to se imamo zahvaliti mom glupom ilustrativnom stilu pisanja, mada iskren da budem, dolaze ovde i ljudi sa upitima vezanim za npr. ekonomiju ili političku filozofiju, ali to je više nesrećni akcident nego pravilo.<br />
<br />
Upiti su, kao i prošli put, klasifikovani u nekoliko kategorija i propraćeni mojim glupim komentarom.<br />
<br />
<b>1. Pitanja od praktičnog značaja</b><br />
<br />
<i>kako izmeriti kurac</i><br />
<br />
Počećemo sa ovim, ubedljivo najčešćim upitom. Pošto je toliko ljudi zapelo da ga izmeri, ozbiljnije sam shvatio ovaj upit i uspeo da pronađem da je u Americi patentiran aparat za izračunavanje zapremine vašeg cenjenog penisa. Patent je registrovan pod rednim brojem 7147609 i ističe negde 2024. godine. Detaljan opis i dokumentaciju možete naći <a href="http://www.patentstorm.us/patents/7147609/description.html">ovde</a>.<br />
<br />
<i>kako meriti kurac</i><br />
<br />
Ovaj ne želi da ga izmeri, već da ga meri. Iznova i iznova...<br />
<br />
<i>proizvodnja gumenih čizama grafikon</i><br />
<br />
I studija isplativosti?<br />
<br />
<i>šta znači “gerila”</i><br />
<br />
A šta znači “agro”?<br />
<br />
<i>izmerio sam kurac</i><br />
<br />
...tvrdi jedan <i>Google</i> korisnik, posluživši se našom prošlogodišnjom šemom.<br />
<br />
<i>kako izmeriti kurac putem neta</i><br />
<br />
Prvi korak: <i>Google</i>. Drugi korak: <i>Agro Gerila</i>.<br />
<br />
<i>kako izracunati duzinu kurca</i><br />
<br />
Kad je izračunavanje u pitanju, onda je to najbolje raditi uz pomoć <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Redshift">crvenog pomaka</a>.<br />
<br />
<i>kako ne biti cinik</i><br />
<br />
I mene to jako zanima.<br />
<br />
<i>kako omadjijati devojku</i><br />
<br />
Ne pereš se jedno dve nedelje, a onda se lepo podmažeš sekretom iz mošusne žlezde filipinskog jelena. Nema devojke koja neće biti omamljena tom aromom.<br />
<br />
<i>kako se pravilno brise dupe</i><br />
<br />
Odi na <a href="http://europa.eu/">europa.eu</a> i kopaj po direktivama koje se odnose na higijenu zadnjice.<br />
<br />
<i>kako ubiti coveka magijom?</i><br />
<br />
Pitanje je – zašto ga jednostavno ne ubiti motkom?<br />
<br />
<i>koje vitamine koriste vasa deca</i><br />
<br />
Bolje da ne znate.<br />
<br />
<i>koji su proizvodi zabranjeni muslimanima? coca cola nes cafa</i><br />
<br />
...banjalučki u somunu.<br />
<br />
<i>kolike su kazne zatvora za ubistvo mladića od 22 god. iz nehata – oni su bili veliki prijatelji</i><br />
<br />
Jako precizna pretraga i jako loše mesto na koje vas je <i>Google</i> doveo. Sažaljevam slučaj.<br />
<br />
<i>kojom rukom ljudi brisu zadnjicu</i><br />
<br />
Obično svojom.<br />
<br />
<i>koliko zeceva treba za cetvoroclanu porodicu</i><br />
<br />
Za <a href="http://userserve-ak.last.fm/serve/500/8465713/Manowar+80.jpg">ovakavu porodicu</a> vam je potrebno <i>cca</i> 120 zečeva.<br />
<br />
<i>sta moram napraviti da postanem mason</i><br />
<br />
Kućicu za mog psa.<br />
<br />
<i>sta oblace privatno folk pevaci</i><br />
<br />
Umjetna spolovila, dakako.<br />
<br />
<i>sta treba da budem jak doktor</i><br />
<br />
Treba ti jak farmaceut.<br />
<br />
<i>zasto se radi magija</i><br />
<br />
A zašto se radi Čeda?<br />
<br />
<b>2. Pitanja od teorijskog značaja</b><br />
<br />
<i>pravedan ishod pravedna metoda</i><br />
<br />
Lepo vama lepo nama.<br />
<br />
<i>da li je tevez spanac</i><br />
<br />
Da li je Tevez čovek?<br />
<br />
<i>fudbal – sta je to</i><br />
<br />
Ovo su izgleda Hegela probudili iz hibernacije i naučili ga da koristi <i>Google</i>.<br />
<br />
<i>hipster definicija</i><br />
<br />
Hipsteri su kao socijalisti, niko za njih ne glasa, a ima ih svuda.<br />
<br />
<i>iskaz karla marksa o rastu cena nekretnina</i><br />
<br />
Nemam to ovde, ali imam iskaz Miltona Fridmana o razmnožavanju morskih krastavaca.<br />
<br />
<i>jesmo li deca ili ljudi</i><br />
<br />
A jesu li pingvini životinje ili ptice?<br />
<br />
<i>na sta se dele prirodna bogatstva</i><br />
<br />
Na moja i tuđa.<br />
<br />
<i>pojam morala u etici</i><br />
<br />
...je samo pojam morala u etici.<br />
<br />
<i>praktična teorija fudbala</i><br />
<br />
Sa posebnim osvrtom na metafiziku sudijskog zvižduka i dijalektičko sučeljavanje stative i prečke.<br />
<br />
<i>sta je proceduralna pravda</i><br />
<br />
To je kad se dogovorimo da niko nije kriv ako ispadne sranje na kraju.<br />
<br />
<i>sta je to cinik</i><br />
<br />
To je pas koji hoda na dve noge i pritom nema zube.<br />
<br />
<i>sta ljudi misle o deci</i><br />
<br />
Ponekad sve najlepše, a ponekad misle na kondome.<br />
<br />
<i>sta slusaju danasnja deca</i><br />
<br />
Težak je posao <i>DJ</i>-a na dečijem rođendanu.<br />
<br />
<i>tacno predviđanje buducnosti metoda</i><br />
<br />
Meteorologija se, gospodo, uči bacanjem pasulja, a ne po knjigama ili na Internetu.<br />
<br />
<i>uticaj jelene karleuse kao uzora na mlade u srbiji</i><br />
<br />
Feministička sreća, sreća, radost.<br />
<br />
<i>uticaj nekvalitetne rakije</i><br />
<br />
...na televizijski program RTS-a.<br />
<br />
<i>zasto se lepi mladi uspesni drogiraju</i><br />
<br />
Empatišu sa nama ostalima.<br />
<br />
<i>smrtna kazna argumenti protiv</i><br />
<br />
Nema to kod mene. Ja se po forumima potpisujem kao Fridrih A. fon Hitler, neoliberalni fašista.<br />
<br />
<i>nastavak fudbalske igre</i><br />
<br />
...drugim sredstvima, poznata knjiga Karla Marije fon Klauzevica, sa još upečatljivijim podnaslovom – Kako je Zvonimir Boban nabio panduru kopačku u bulju.<br />
<br />
<b>3. Seksualni fetiši</b><br />
<br />
<i>avanture nevaljale devojčice</i><br />
<br />
...i njenog slatkog psića koji se zove Roko.<br />
<br />
<i>cene mladih picaka u Homolju</i><br />
<br />
...na produktnoj berzi u Novom Sadu.<br />
<br />
<i>big drvoseče</i><br />
<br />
...dok dižu trupce.<br />
<br />
<i>drvosece na pauzi jebanje</i><br />
<br />
Jer drvoseče ne puše.<br />
<br />
<i>gay scena u ribarskoj banji</i><br />
<br />
...i drvoseče sa Jastrepca na puš-pauzi.<br />
<br />
<i>jebala se sa profesorima</i><br />
<br />
A čak joj nije ni trebalo za ocenu.<br />
<br />
<i>jebanje afrikanke</i><br />
<br />
...je svakako bolje nego da te jebe Afrikanac.<br />
<br />
<i>oduzimanje nevinosti porn</i><br />
<br />
Priznajem, ovo je odličan eufemizam za maloletničku pornografiju.<br />
<br />
<i>olivera jovicevic seksi slike</i><br />
<br />
Sa ili bez mont jakne?<br />
<br />
<i>olivera jovicevic gola</i><br />
<br />
To je već preciznije.<br />
<br />
<i>orgije pedera</i><br />
<br />
Drugi kanal RTS-a, Čeda vs. Jorgovanka vs. Vjerica.<br />
<br />
<i>romanticar u meni</i><br />
<br />
Realista u tebi.<br />
<br />
<i>skola analnog seksa</i><br />
<br />
Sa računarskim kabinetom koji je obezbedio MTID.<br />
<br />
<i>upoznao ih je i moj kurac</i><br />
<br />
Koga? Prste leve ruke?<br />
<br />
<i>velike sisa</i><br />
<br />
...a one baš velike odmah proguta.<br />
<br />
<i>zejtin za analni seks</i><br />
<br />
Masline za predigru.<br />
<i><br />
želele smo njegov kurac</i><br />
<br />
A došle ste na moj blog gratis...<br />
<br />
<i>analni gasovi</i><br />
<br />
Ovo svakako zvuči kao neki Bajagin stih.<br />
<br />
<i>deca sa guzicama</i><br />
<br />
Za razliku od tako česte podvrste bezguzične dece?<br />
<br />
<b>4. Magija i okultizam</b><br />
<br />
<i>vlaska magija za posao</i><br />
<br />
Karijerista, a?<br />
<br />
<i>vlaska magija horoskop</i><br />
<br />
Ne, ovo mora da je <i>Google autocomplete</i>. Nemoguće je da postoji ovako glup čovek.<br />
<br />
<i>adrese homoljskih vračara</i><br />
<br />
Ako nema u <i>Yellow pages</i>, valja potražiti u evidenciji Agencije za privredne registre.<br />
<br />
<i>cesto mokrenje kao magija</i><br />
<br />
Magija kojom se kamen u vašem bubregu pretvara u mulj na dnu Dunava.<br />
<br />
<i>da li nas neke sekte plase makom sveta</i><br />
<br />
Plaše nas svačim, pa i tim, jelte, makom.<br />
<br />
<i>google pomaze li vlaska magija kod bolesti</i><br />
<br />
Gugle, kaži mi!<br />
<br />
<i>magija da je slecis</i><br />
<br />
Malj, druže, malj...<br />
<br />
<i>magija i posledice</i><br />
<br />
Tolkin i Dostojevski.<br />
<br />
<i>turska magija uz pomoc slike na daljinu</i><br />
<br />
Čak iz Kapadokije...<br />
<br />
<i>vlaska magija za stoku</i><br />
<br />
Pošto smo ljude već pobili.<br />
<br />
<i>vlaskom magijom vratiti bivseg decka</i><br />
<br />
...i da me voli više nego ja njega.<br />
<br />
<i>vlaška magija primena</i><br />
<br />
Oralna, uglavnom.<br />
<br />
<i>vracar iz valakonja</i><br />
<br />
...i Valakonjac sa Vračara<br />
<br />
<i>zasto ljudi rade magiju i gde je tu savest</i><br />
<br />
I šta će povodom toga duradi ova država?<br />
<br />
<i>magija 9 reci</i><br />
<br />
Vodoravno.<br />
<br />
<b>5. Pretraga zabavnog sadržaja</b><br />
<br />
<i>igrica brisanja dupeta</i><br />
<br />
Mislim da je ta igra izašla ekskluzivno za <i>Nintendo Wii </i>i to samo za japansko tržište.<br />
<br />
<i>igrice za devojcice oblacenje za maturu</i><br />
<br />
Awwww<br />
<br />
<i>najbolje gerilske kanter igrice besplatno</i><br />
<br />
Znaš šta? Srdačno se nadam da nisi uspeo da nađeš niti jednu jedinu.<br />
<br />
<i>ljudi koji izvode repersku muziku sa ustima</i><br />
<br />
Za razliku od onih koji komponuju <i>death metal</i> anusom?<br />
<br />
<i>magija u sims 2</i><br />
<br />
Sims of Might and Magic 2<br />
<br />
<i>jirgen habermas besplatno skidanje</i><br />
<br />
Ja bih to bogami skidao samo za pare.<br />
<br />
<b>6. Raznorazni problemi građana u Srbiji</b><br />
<br />
<i>prosecan kurac u Srbiji</i><br />
<br />
...kucaš ti u <i>Google</i>, sve se nadajući da je tvoj iznad proseka.<br />
<br />
<i>besplatne parcele na homoljskim planinama</i><br />
<br />
...menjam za besplatne parcele na Dorćolu.<br />
<br />
<i>besplatni film avatar sa cistijom slikom za gledanje</i><br />
<br />
Film za gledanje? Bože, Petra!<br />
<br />
<i>kako da se ozenim sa gastarbajterima iz nemacke</i><br />
<br />
Samo sa onima koji vode poreklo iz Ribarske banje.<br />
<br />
<i>islam pederi rokeri</i><br />
<br />
Zukorlić hipster!<br />
<i><br />
ne mozemo se gledati sa zivotom</i><br />
<br />
...ali se možemo gledati sa našim odrazom u Savi koji se približava strahovitom brzinom.<br />
<br />
<i>objasnjenje pravilnika o isplati dnevnica nastavnika na ekskurziji</i><br />
<br />
Jesi li našao šta, direktore?<br />
<br />
<i>medju bankarima postoji kategorija ljubavnog kredita</i><br />
<br />
Dobiješ nešto, a onda vraćaš sa kamatom, godinama.<br />
<br />
<i>milka canic – tekst za pismeni</i><br />
<br />
...iz Zanimljive geografije.<br />
<br />
<i>potrebne ubice</i><br />
<br />
Njih nikad nije dovoljno.<br />
<br />
<i>primjer tabele za vodjenje evidencije na farmi</i><br />
<br />
Komplikovano je to uraditi u HTML-u.<br />
<br />
<i>replika na smisao života</i><br />
<br />
Prst na čelo, .45 u usta.<br />
<br />
<i>rok muzika postice omladinu na narkotike</i><br />
<br />
...da bi ti isti narkotici podstakli omladinu da krene da sluša onaj glupi muzički pravac koji se zove rege.<br />
<br />
<i>rokeri imaju veliki kurac</i><br />
<br />
Koju si metodu koristila?<br />
<br />
<i>saga o svetom savi i anđelu-ubici</i><br />
<br />
...i njihovoj ulozi u Koštuničinoj zaveri 12. marta 2003.<br />
<br />
<i>slike od onih ljudi koji uzimaju decu</i><br />
<br />
...i vode ih u Jagodinu gde od njih prave đački namaz.<br />
<br />
<i>stikle za maturu kao sto ima seka aleksic</i><br />
<br />
Ali baš za maturu?<br />
<br />
<b>7. Iskazi o poznatim ličnostima</b><br />
<br />
<i>bebi dol muzicki uzori tori amos</i><br />
<br />
Ovo je toliko besmislen upit da <i>Google</i> jednostavno nije imao izbora nego da vas dovede ovde.<br />
<br />
<i>olivera jovicevic usta</i><br />
<br />
...a onda ponovo sede.<br />
<br />
<i>olivera kovacevic o zabrani pusenja</i><br />
<br />
...za sve osim za Oliveru Kovačević.<br />
<br />
<i>minja subota pedofil</i><br />
<br />
...koji je pokazao Nataši Bekvalac šta se sve može uraditi jednom rukom.<br />
<br />
<i>mira adanja polak intervju sa gaddafi</i><br />
<br />
...kada je pukovnik hvatao Miru za sise misleći da je to jedna od njegovih kamila.<br />
<br />
<i>sandra perovic nega</i><br />
<br />
Botoks, predsemena tečnost i mleveno meso tronedeljnih fetusa.<br />
<br />
<i>seka aleksic nema nijednu dlaku</i><br />
<br />
Ponekad samo u ustima...<br />
<br />
<i>smrtna kazna jovo bakić</i><br />
<br />
Eto ko posećuje ovaj blog. Predstavnici kapitalističke oligarhije koji cenjenim intelektualcima žele glave da seku.<br />
<br />
<i>verujte nasim ocima</i><br />
<br />
...kad vašim već gledate televizor.<br />
<i><br />
voditelji emisije oko magazin</i><br />
<br />
Da se razumemo. Ovo je totalno rodno neutralan upit. Žene, ne vređajte se.<br />
<br />
<b>8. Nemoguće za klasifikovati</b><br />
<br />
<i>adsl interne analiza jesenje vece</i><br />
<br />
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=KMYN4djSq7o">Lllama, llama, duck.</a><br />
<i><br />
osveštana klin čorba</i><br />
<br />
...od bosiljka i eksera iz Isusove leve noge.<br />
<br />
<i>kaka se presuje kotao super vulkan</i><br />
<br />
Ovo vam se desi kada super-inteligentni hrčak pretrči preko tastature i pritisne enter.<br />
<br />
<i>kamilje mleko</i><br />
<br />
Skriveni razlog <i>NATO</i> intervencije u Libiji.<br />
<br />
<i>pa to je gospodin trajkovic</i><br />
<br />
Pa to je... Zaista?<br />
<br />
<i>lucija i snupi se tuku!!!!!!!!!!!!!!</i><br />
<br />
Gugle, čuješ li me?<br />
<br />
<i>tekolom srbijam profit zadnjih kodina</i><br />
<br />
Ovima iz austrijskog Telekoma srpski nije jača strana, zato su i ponudili tako malo.<br />
<br />
<i>živim u škotskoj</i><br />
<br />
Drago mi je, ja živim u šumi.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-519199110314108302011-04-09T16:52:00.000+02:002012-03-09T15:49:44.075+01:00Agro linkovi #11<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
1. Najpoučniji tekst koji ćete danas pročitati - <a href="http://www.cracked.com/article_19121_7-basic-things-you-wont-believe-youre-all-doing-wrong.html">7 Basic Things You Won't Believe You're All Doing Wrong</a><br />
<br />
2. Skot Aronson sa MIT-a o tome kako doći do najvećeg broja - <a href="http://www.scottaaronson.com/writings/bignumbers.html">Who Can Name the Bigger Number?</a><br />
<br />
3. O odnosu fiziologije i psihologije - <a href="http://www.nybooks.com/articles/archives/2011/mar/24/can-brain-explain-your-mind/">Can the Brain Explain Your Mind?</a><br />
<br />
4. Kao i obično, Robin Hanson objasnio - <a href="http://www.overcomingbias.com/2011/04/child-labor-hypocrisy.html">Child Labor Hypocrisy</a><br />
<br />
5. Nastavak - <a href="http://www.overcomingbias.com/2011/04/more-on-kid-work.html">More On Kid Work</a>. Poslednja rečenica je krucijalna.<br />
<br />
6. Martovska rasprava na Cato Unbound sajtu se vodila oko neokonzervativizma. Evo uvodnog teksta - <a href="http://www.cato-unbound.org/2011/03/07/c-bradley-thompson/neoconservatism-unmasked/">Neoconservatism Unmasked</a><br />
<br />
7. Harvardski politikolog Robert Patnam o svom susretu sa Gadafijem - <a href="http://online.wsj.com/article/SB10001424052748703408604576164363053350664.html">With Libya's Megalomaniac 'Philosopher-King'</a><br />
<br />
8. O prgavoj naravi Tomasa Kuna, jednog od najpoznatijih filozofa nauke - <a href="http://opinionator.blogs.nytimes.com/2011/03/06/the-ashtray-the-ultimatum-part-1/">The Ashtray</a><br />
<br />
9. <a href="http://bighollywood.breitbart.com/kschlichter/2011/02/21/the-10-worst-winners-in-oscar-history/">The 10 Worst Winners In Oscar History</a><br />
<br />
10. Dungeons and Dragons vs. filozofija, u stripu - <a href="http://dresdencodak.com/2006/12/03/dungeons-and-discourse/">Dungeons And Discourse</a><br />
<br />
11. Advanced Dungeons and Dragons vs. filozofija, u stripu - <a href="http://dresdencodak.com/2009/01/27/advanced-dungeons-and-discourse/">Advanced Dungeons & Discourse</a><br />
<br />
12. O momku koji savršeno prelazi igre iako je slep - <a href="http://www.wired.com/gamelife/2011/04/blind-gamer-plays-zelda-by-ear/">How a Blind Gamer Plays Zelda by Ear</a><br />
<br />
13. Neplanirane posledice uvođenja ekoloških WC šolja - <a href="http://www.dailymail.co.uk/news/article-1361896/San-Francisco-spends-14-million-bleach-eco-toilets-cause-stink.html">Whiff of a green scandal</a><br />
<br />
14. Domaću turu počinjemo koleginicom Siobhan koja piše o partijskoj omladini i tzv. "nosiocima kovčega" - <a href="http://siobhanfaber.blogspot.com/2011/04/closely-watched-fails.html">Closely watched #fails</a><br />
<br />
15. Željka Buturović nails it - <a href="http://www.politika.rs/pogledi/Zeljka-Buturovic/Komarci-i-magarci.lt.html">Komarci i magarci</a><br />
<br />
16. O sigurnosti nuklearne energije - <a href="http://www.politika.rs/pogledi/Jasmina-Vujic/Pred-novim-merilima-sigurnosti.lt.html">Pred novim merilima sigurnosti</a><br />
<br />
17. Tekstovi Aleksandra Radovića na NSPM i dalje bole - <a href="http://www.nspm.rs/ekonomska-politika/jesmo-li-jos-uvek-u-demokratiji-q.html">Da li je savremena demokratija plutokratska?</a></div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-45202096395006690892011-03-31T23:09:00.000+02:002012-03-09T15:30:33.380+01:00Tresla se gora<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Simp(tom)atično je gde sve ljudi umeju da nađu uzročno-posledične veze i na koji način mogu da objasne neku pojavu, sve zadržavajući onaj jako ozbiljan izraz lica uz tvrdnju da ipak znaju koliko su 1+1, jer oni su, jelte, diplomirali na PMF-u. Naprosto je zanimljivo kako su neki ljudi u stanju da svoj hiperracionalan mentalni sklop koji vapije za regulacijom svega postojećeg u stanju za par sekundi da pretvore u argumentacijski niz pećinskog čoveka. Skorašnji primer – zemljotres u Japanu.<br />
<br />
Za razliku od uobičajenih geoloških objašnjenja koja tvrde da se zemljotresi jednostavno dešavaju bez nekog višeg cilja i uzroka, naime iz naproste prozaične činjenice da se tektonske ploče večito pomeraju, dešava nam se da dobijamo objašnjenja koja su drugačija. Jer, jednostavno, ljudi imaju tu falinku da su u svom jeftinom <i>New Age</i> povratku animizmu počeli da antropomorfizuju sve, pa čak i prirodne pojave (o antropomorfizaciji društvene sfere da ne govorimo). To se ponajpre ogleda u objašnjenju da nešto ne može da se desi ETO TAKO, već, ako se već desilo, to mora da je NEKO (!) intencionalno uzrokovao. Čovek ne prihvata da sve stvari u univerzumu ipak ne funkcionišu po bihevioralnom S-R modelu, i to je, rekao bih, ta arogancija koja možda ne karakteriše one koji se ozbiljno bave naukom, ali sigurno karakteriše recipijente u medijima, po blogovima i sl.<br />
<br />
Vratimo se na Japan. Za razliku od uobičajnog objašnjenja da se zemljotresi jednostavno dešavaju bez da je neko to u suštini hteo, ljudima je često lakše da progutaju verziju po kojoj mora da postoji intencionalni uzrok nečega. Tako pored klasičnog objašnjenja božjom kaznom ili objašnjenja uz pomoć teorija zavere, imamo jednu fascinantnu eksplikaciju koja tvrdi da se sve to dešava zato što sama naša planeta deluje intencionalno, zato što ima svoju autonomnu volju, te je rešila da nam pošalje poruku, opomene nas i sl. Ne znam da li je ovakva vrsta objašnjenja samo ultraglupa ili je ujedno i glupa i opasna.<br />
<br />
Zašto je ovakvo objašnjenje glupo? Ne zbog toga što je možda logički nekoherentno unutar sebe, već zato što partikularnu logiku individualnog ili grupnog delanja čoveka primenjuje na jednu sferu koja sa tim nema nikakve veze. Za razliku od čovekovih dela, prirodne pojave nemaju svrhu. One se mogu objašnjavati uz pomoć fizičkih ili hemijskih zakonitosti, ali se njihova svrhovitost ne može utvrditi pukim učitavanjem ljudske logike. Jer, ako se krene tim putem, onda se zarad koherentnosti sve mora objašnjavati na taj način. Ako su zemljotres i cunami koji usmrćuju nekoliko desetina hiljada ljudi intencionalan odgovor prirode na čovekovo delanje, onda gde ćemo stati? Šta je priroda htela da nam kaže time što je nekog čoveka usmrtio grom? Sa kime je komunicirala svojim vulkanima, zemljotresima i olujama u doba kada homo sapiensi još nisu postojali?<br />
<br />
Zašto je ovakvo objašnjenje opasno? Iz jednostavnog razloga jer ovakva objašnjenja podrazumevaju da se u suštini sve može samo ako dovoljno zapnemo, ako se složimo oko nečega i to primenimo u praksi. Npr. ako počnemo da živimo više u skladu sa prirodom, priroda će manje da nas kažnjava itd. Sve to jednostavno prenebregava činjenicu da su i čovek, a i ostale vrste, evolucijom postale ono što jesu ne samo zahvaljujući, već i uprkos svojoj okolini. Čovek je još jedno prirodno biće koje je nastalo evolucijom i za koga se ne može reći da ne živi u skladu sa prirodom kao što se za neku vrstu strižibube ne može reći da ona živi u skladu sa prirodom. Okolina je svakoj vrsti sredstvo, a ne cilj i to je jednostavno biološka datost. Jedini problem je što je čovek dostigao taj nivo samorefleksije gde je u stanju da sa arogancijom tvrdi da je nešto usklađeno sa prirodom, a nešto drugo nije, a samo zato što insinuira smisao i svrhu prirodnih pojava. Sve se tu posmatra kao zadato, samo je potrebno aktivirati se, složiti, dostići konsenzus i problem će biti rešen, jer za takav mentalni sklop nije moguće niti prihvatljivo da jednostavno postoje datosti na koje se ne može uticati bez nekih drastičnih posledica. <br />
<br />
S druge strane, hvala bogu te nam sveprisutni mediji stalno stimulišu neuroreceptore u pravcu zaključaka da je smak sveta svakako blizu. Sejanje straha je postao omiljeni sport svakog ko svoju empatiju i naklonost ne pokazuje interpersonalno već na način apstraktan, prema čovečanstvu kao totalitetu ispražnjenom od svakog sadržaja. Nema veze što postoji jasna korelacija između siromaštva/tehnološke nerazvijenosti i većeg broja žrtava u prirodnim nepogodama, mi smatramo da je našu planetu razljutio tehnološki hibris Japanaca i ona im je malo pokazala kako se šiša jazavac. Nema veze što dnevno više ljudi pogine okliznuvši se u kupatilu nego u svim Trima miljama, Černobiljima i Fukušimama zajedno, mi i dalje mislimo da između atomske bombe i atomske centrale postoji znak jednakosti. Nema veze što bi daleko više ljudi jednostavno pomrlo od gladi da nije GM hrane, mi se više brinemo za zamrzavanje sadašnjeg biodiverziteta jer arogantno mislimo da znamo šta je biološki optimum, a šta nije. I u tom pravcu... Naime, reći da nešto ne treba da se radi jer uzrokuje neku posledicu koja se nama ne sviđa nije dovoljan argument. Jer, svako delanje ima svoju posledicu.<br />
<br />
S druge strane, uzmimo jednu antropomorfizaciju iz društvenih nauka, primerice ekonomije. Iako tvrdi libertarijanac, ja lično npr. ne volim sintagmu nevidljive ruke, barem kako se ona upotrebljava u današnjem kolokvijalnom govoru. Adam Smit ju je inače upotrebio samo jednom i to u vrlo jasnom evolucionističkom socijalnom kontekstu, u smislu da društvena okolina od pojedinca zahteva društvenokorisno ponašanje zarad njegovog ličnog opstanka. Međutim, ta nesrećna imenica „ruka“ se sada vrlo pogrešno shvata, kao ekstremitet nekog voljnog uma. Moderni ekvivalent nevidljive ruke – tržište – je u sličnoj situaciji. Kada se nekoj imenici koja u suštini pokušava da pokaže proces, a ne stanje, u kolokvijalnom govoru dodaju glagoli koji pokazuju voljnu radnju (utvrditi, pokazati, želeti, znati), naprosto dolazi do njene antropomorfizacije i odmaka od izvornog značenja.<br />
<br />
Jer, kao što su prirodne pojave posledica ogromnog broja varijabli koje nemaju veze sa antropocentričnom logikom voljnog delanja, tako su i društveni agregati poput kulture ili tržišta samo procesualni pokazatelj ogromnog broja individualnih ili grupnih varijabli.<br />
<br />
Jednostavno, radi se o toliko složenim pojavama za koje je mnogo bitnije shvatiti to da nam nisu do kraja jasne i dokučive baš iz razloga složenosti i spontanog evolucionog nastanka čije je razumevanje daleko bitnije od ispraznog aktivizma u svrhu proklamovane promene na bolje. O tome se jednostavno radi u nauci, ona isključuje emocije i svođenje na lične primere. Ono što želimo nije i ono što ćemo dobiti, baš iz razloga što o tome nedovoljno znamo. Sad, neki misle da se iza tog neznanja krije predmet naučnog istraživanja, a neki tu vide višu silu koja trese zemlju (pa joj se treba umiliti) ili neke ljude namerno čini siromašnima (pa mi samo treba da dekretom odlučimo da to promenimo) itd.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-49338863140585666912011-02-14T21:44:00.000+01:002012-03-09T14:17:39.659+01:00Agro linkovi #10<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
1. Klasifikacija libertarijanaca - <a href="http://blanksslate.blogspot.com/2010/11/just-for-fun-friday-libertarian-cheat.html">Just for Fun Friday: Libertarian Cheat Sheet</a><br />
<br />
2. <a href="http://betterbooktitles.com/">Better Book Titles</a>. Kako je trebalo nasloviti neke poznate knjige.<br />
<br />
3. <a href="http://fakecriterions.tumblr.com/">Fake Criterions</a>. Urnebesan blog o filmovima koji nikad neće ugledati Criterion izdanje.<br />
<br />
4. Naučni radovi naslovljeni po filmovima - <a href="http://www.weirdexperiments.com/apps/blog/show/5199871-and-the-winner-is-the-good-the-bad-and-the-outsourced-">And the Winner is "The Good the Bad and the Outsourced"</a><br />
<br />
5. Kako je Internet pobio prave gikove - <a href="http://www.wired.com/magazine/2010/12/ff_angrynerd_geekculture/all/1">Wake Up, Geek Culture. Time to Die</a><br />
<br />
6. O gejevima i maltuzijancima - <a href="http://www.spiked-online.com/index.php/site/article/10011/">Our Brave New World of Malthusian madmen</a><br />
<br />
7. Smeh, muško-ženski odnosi i evoluciona psihologija - <a href="http://www.psychologytoday.com/articles/200011/the-science-laughter">The Science of Laughter</a><br />
<br />
8. O odnosima novozelandske džedajske crkve i novozelandskih libertarijanaca - <a href="http://offsettingbehaviour.blogspot.com/2011/02/religion-in-new-zealand-politics.html">Religion in New Zealand politics</a><br />
<br />
9. <a href="http://bighollywood.breitbart.com/jjmnolte/2011/01/31/conservative-tv-star-calls-michelle-obama-a-milf-and-perfect-masturbatory-material/">Conservative TV Star Calls Michelle Obama a ‘MILF’ and ‘Perfect Masturbatory Material’</a><br />
<br />
10. Od domaćih, počinjemo Zoonovim postom o infantilizaciji savremenog društva - <a href="http://camerapolitica.blogspot.com/2011/02/vinyan.html">Vinyan</a><br />
<br />
11. Pavle Mihajlović započeo odličnu seriju tekstova o penzionom sistemu na Club von Neumann blogu - <a href="http://clubvonneumann.blogspot.com/2011/02/o-penzionom-sistemu.html">Kriza penzinog sistema</a><br />
<br />
12. <a href="http://www.katalaksija.com/sr/index.php?option=com_content&task=view&id=375&Itemid=1">Kako je država blagostanja upropastila Švedsku</a><br />
<br />
Ako imate neke pametne linkove, šaljite na mail u mom profilu, pošto u poslednje vreme i nemam nešto vremena da kopam...</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7322455018683705596.post-7122249223435630252011-02-05T20:17:00.000+01:002012-03-08T21:01:12.238+01:00Jedan neobjavljeni tekst...<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
...pisan za Njuz.net krajem novembra prošle godine:<br />
<br />
<b>ĐELIĆ IZGUBIO UPITNIK EVROPSKE UNIJE</b><br />
<br />
Beograd; 01. decembar 2010.<br />
<br />
Božidar Đelić, potpredsednik u Vladi Srbije zadužen za evropske integracije, izgubio je upitnik Evropske komisije čijim bi popunjavanjem Srbija trebalo da započne pristupne pregovore o kandidaturi za članstvo u Evropskoj uniji, saznaje naš reporter. Izvor blizak kabinetu potpredsednika nije mogao da navede kada se to tačno desilo, ali je sigurno poznato da je upitnik nestao najkasnije 25. novembra, dan pošto ga je predstavnik Evropske komisije doneo u Beograd.<br />
<br />
Da podsetimo, evropski komesar za proširenje Štefan File je 24. novembra premijeru Srbije Mirku Cvetkoviću uručio upitnik na osnovu kojeg EU treba da oceni spremnost Srbije da dobije status kandidata za članstvo. Upitnik sadrži 2.483 pitanja.<br />
<br />
Kako navodi naš izvor koji je hteo da ostane anoniman, neposredno posle primopredaje upitnika se cela delegacija preselila u banket salu Vlade Srbije gde je bio poslužen koktel. Premijer je fasciklu sa pitanjima dao Đeliću kako bi imao slobodne ruke da se posluži šampanjcem i pohovanim kozicama, a Đelić je iz nje izvadio papire i strpao ih u džep kako bi i sam mogao da se posluži.<br />
<br />
- Svi su se napili to veče. Sutradan smo u kabinetu potpredsednika pokušavali da rekonstruišemo tačnu putanju koju je on prošao od trenutka kada je dobio fasciklu od premijera do trenutka kada je sutradan došao na posao i shvatio da nema pojma gde su papiri koji su bili u toj fascikli. Kaže da je poslednja stvar koje se seća na koktelu bila da mu je Milica Delević rekla da ima mnogo lepu kravatu. Posle toga, kaže, imao je prekid filma.<br />
<br />
Na pitanje našeg reportera o mogućnosti da je papire zagubio kod kuće dobijamo odrečan odgovor.<br />
<br />
- To nije moguće. Đelićev vozač kaže da ga je kasno uveče prebacio do kuće, ali da potpredsednik nije bio u stanju da izađe iz kola. Zato se vozač službenim Audijem sa Đelićem na zadnjem sedištu odvezao svojoj kući na Mirijevu, gde je njegova žena iznela ćebad kako bi ušuškali šefa i ostavili ga da spava u kolima. Sutradan su odande došli pravo u Vladu. Potpresednik Đelić kaže da tog jutra nigde nije mrdnuo iz kabineta osim što je na deset minuta izašao na čist vazduh i do pekare da kupi jogurt. I da, tražili smo papire u toj pekari i ne, nismo ih našli – rezignirano zaključuje naš izvor.<br />
<br />
Na pitanje kako je moguće da je upitnik izgubljen kada je pre nekoliko dana sam Đelić na konferenciji za štampu <a href="http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=11&dd=29&nav_id=475748">izjavio</a> kako je već spremno 85% odgovora, dobijamo odgovor da se radi o triku koji je dogovoren na kolegijumu u kabinetu tog jutra kada su shvatili da nemaju pojma gde su papiri sa pitanjima..<br />
<br />
- Dogovorili smo se da Đelić četiri dana ne izlazi iz kabineta. Isključio je mobilne telefone, njegova sekretarica je odbijala pozive čak i od predsednika i premijera, a ja sam se brinuo o tome da ga snabdevam dovoljnom količinom sendviča, krofni i sokova. Čak smo u jednoj prodavnici sportske opreme kupili sobni bicikl i prebacili ga u šefov kabinet kako bi mogao da vežba tih nekoliko dana. <br />
<br />
- Svima smo govorili da je zauzet popunjavanjem upitnika, a predsednik Tadić ga je među svojim stranačkim kolegama pohvalio za posvećenost poslu i preporučivao ostalima za primer. Sada kada smo kupili još malo vremena tom lažnom konferencijom za štampu, ostaje nam da smislimo šta da radimo. Ne smemo direktno da se obratimo ovima iz Brisela za novu kopiju upitnika jer će oni to odmah reći Tadiću ili Cvetkoviću. Sreća je da potpredsednik Đelić ima veze u nekim EU članicama, te će nam preko njih sigurno tokom nedelje stići nova kopija upitnika. Sve u svemu, evropske integracije Srbije sigurno neće biti usporene ovim malim incidentom – sa optimizmom zaključuje naš izvor iz kabineta potpredsednika Vlade Srbije.</div>Davor Nikolićhttp://www.blogger.com/profile/06303330235635986448noreply@blogger.com0