Saturday, July 19, 2008

Mladi, lepi i pametni

Ljudi su društveni. Čovek nije ono što jeste zbog svojih bioloških, već upravo zbog svojih socijalno-kulturoloških osobina. Interakcija sa drugim ljudima je uslov bez koga čovek jednostavno ne bi postojao. E sad, postoje vrlo različiti oblici interakcije, neke od njih možemo smatrati i vrlo čudnim, ali pravilo je i nužnost da nijedan čovek ne može ostati potpuno izvan okvira zajednice u kojoj obitava. Potpuna samostalnost je nemoguća.

Hm, šta vaš omiljeni hroničar želi da kaže? Ljudi žele da obaveste druge ljude da jednostavno postoje. Neko piše blog, neko napravi profil na Myspaceu, neko prodaje lubenice na pijaci, neko se skine go za vreme fudbalske utakmice, neko vodi kviz, a neko postane ratni zločinac... Uspesi i neuspesi se lakše vare kada se dele sa drugima, pa makar te druge i ne poznavali eksplicitno. Smrt se obznanjuje javno, u čituljama i na umrlicama, ljudi se odriču svojih najbližih putem novina, preko radija se upućuju čestitke i pozdravi, na televizijama se prikazuju svadbe potpunih anonimusa...

Jedan od običaja neverbalne komunikacije u manjim zajednicama u Srbiji je i obznanjivanje slika dece koja su maturirala te godine. Uspeh završetka jednog perioda života za tu decu postaje javna stvar koja se daje na znanje svima. Neću sad o tome da li se to meni sviđa ili ne, koga to briga, ali hoću malo da vidimo zašto je tu zanimljiv boljevački slučaj.

Naime, od ove godine i u našem gradu imamo nasmejane slike devojaka i momaka koji su završili srednju školu istaknute na javnom mestu u centru grada. Oba uslova za to (postojanje svršenih srednjoškolaca i postojanje bivše robne kuće u čijem će izlogu njihove slike stajati) su naravno ispunjena. OK, u čemu je tu problem? Well, naša se srednja škola bavi obrazovanjem četiri profila: gimnazijalci i ekonomski tehničari su četvorogodišnje, a šumari i automehaničari su trogodišnje škole. Ali svi su oni zajedno maturirali onog trenutka kada su odradili ceo svoj program, završili sa pozitivnim uspehom i dobili svedočanstva. Maturant je maturant pa završio on Matematičku gimnaziju u Beogradu ili Srednju školu za svinjogojstvo u Gadžinom Hanu!

Zašto su onda istaknute samo slike dva četvorogodišnja profila, gimnazijalaca i ekonomista kog đavola? Gde su mehaničari i (meni posebno dragi) šumari!? Ovo pisanije odlagao sam preko mesec dana želeći da vidim da li će ipak okačiti i njih, ali nisu naravno... E sad, postoje razna opravdanja: možda ta odeljenja to nisu htela, možda nisu obezbeđene njihove slike ili je to bila inicijativa samih razreda, a ne škole ili nešto četvrto? Mislim ipak da tako trivijalna objašnjenja ne drže vodu, to su banalna opravdanja, škola je jednostavno trebala da okači slike svih učenika ili ni jednog jedinog bez obzira ko je pokrenuo tu inicijativu.

Mislim da je objašnjenje za ovako nešto ipak - nemar. Jedan gimnazijalac iz te generacije mi je tvrdio da to nisu uradili iz jednostavnog razloga zato što se radi o šumarima i mašincima. Jednostavno, ko ih jebe što nisu tako mladi, lepi i pametni kao dva elitna odeljenja (koliko god se taj pojam elite rastegao da obuhvati boljevačke učenike). Ko ih jebe, njih ionako niko ne zna, došli su iz Slatine, Žagubice, Podgorac-Timoka, zašto da degradiramo lepotu i simetriju izloženog panoa takvim divljim životinjama? Zašto da savršenost jednog parčeta kartona unizimo uključivanjem rugoba i idiota u jednu takvu savršenost?

Sad, ne tvrdim ja da da je to eksplicitno objašnjenje koje bi uprava škole dala, ali tvrdim da se to podsvesno nalazi u glavama svakog profesora koji gore predaje. Ne kažem sad da su ta odeljenja nešto preterano dobro i da zaslužuju vanredne počasti, ali i oni su maturirali boga mu, i to ih čini jednakim sa ostalim učenicima! A kad već kačite njihove slike u holu škole ne vidim nikakvo opravdanje da ih ne zakačite i dole u centru.

Mislim, ako nije bilo uslova da se stave svi, jednostavno nemojte da stavite nikoga. Ta praksa je ionako glupa! Jak ti je achievement da završiš srednju školu u Boljevcu, to svaka četvrta šimpanza može da uradi. Verovatno je to onaj sindrom iz američkih filmova - "that's my son" - koji progovara iz starijih i želja da se svi upoznamo sa "nadrealnim" uspehom mlade boljevačke "elite".

Moja generacija je srećom u srednju školu išla još pre uvođenja demokratije u boljevačke ustanove, a ljudima tada na pamet nisu padale nikakve ideje, pa ni one glupe. I mi smo tada bili mladi, lepi i pametni i, srećom, uskraćeni za javnu promociju. Doduše ja sam još uvek mlad, lep i pametan. Jesam stariji jedno sedam godina od prosečnog maturanta koji nije ponavljao, ali mi ništa ne fali. Da sam lep i fotogeničan, to je opštepoznata činjenica, pogledajte npr. ovu sliku ispod uslikanu pre jedno dve godine.


Ipak, pamet je moja glavna osobina. Toliko sam pametan da na Wikipediji u članku o bozi (bezalkoholnom piću) postoji link na ovaj blog u odeljku o metaforičkoj upotrebi reči boza. Sve u svemu, ako su naši sugrađani propustili da vide jednu takvu veličinu na panou u robnoj kući pre nekoliko godina, kog vraga su onda stavili ove?

1 comment:

Unknown said...

JA sam zavrsio treci stepen (stolar) u Boljevcu. NAs nisu ni na panpu u skoli stavili. Doduse nisu celu generaciju(Metalostrugare, Mas. tehnicare i "Prirodno matematicare")